 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
A la Turca
From: "marko vukovic" - [email protected]
Date: Mon, 10 May 2004 09:30:59 +0200
Ostao sam bez partnera za skijanje u nedjelju pa je trebalo isplanirati turu
tako da ne bude previse samotnjacka i da se krece krajem koji barem donekle
poznajem. Izbor je pao na Okreselj, a dalje ovisno o uvjetima.
Ustao sam usred noci, u vrijeme kada posteni brijaci jos niti ne pomisljaju
na uzmak prema krevetu. Skije na krovu zbunile su mnoge. Od nocnih
prolaznika u Zagrebu do carinika na granici. Na ulasku u Logarsku dolinu
jos uvijek nije bilo nikoga da mi naplati ulaznicu. Na parkingu sam bio u 10
do 6. Izbrojao sam 13 automobila. Neki su dosli dan ranije, neki ujutro.
Covjek bi iz Zagreba trebao krenuti odmah nakon dnevnika da stigne prvi na
parkiraliste. Neposredno prije polaska pozdravila me i lavina sa Planjave.
Na okreslju sam bio u 15 do 7. Ekipa iz doma se budi uz kavu i caj. Jos
uvijek nitko nije krenuo dalje. Prikrpao sam se prvoj grupici koja je
krenula prema Turskom zlebu. Vec nakon 1/2h bilo mi je jasno da ne mogu
pratiti njihov tempo. Od doma na Okreslju do vrha zleba napravili su 20min.
razlike. Nema veze, ionako mi nije bilo do druzenja nego do "povecane
sigurnosti" u grupi. Naravno, nije skodilo ni sto su mi utabali prtinu. :o)
Snijega je u zlijebu nevjerojatno puno. Vjerojatno preko 10m. Samo na jednom
mjestu se vidjela sajla osiguranog ljetnog puta. Proteklih dana je bilo
dosta padalina. Sto kise, sto snijega. To je jako utjecalo na kvalitetu
podloge. Nize je snijeg tezak kao beton, ali razmocen i ne drzi tezinu. Na
sredini zlijeba je tvrda podloga, na kojoj lezi sloj svjezeg mokrog snijega.
Na vrhu je napuhan prsic, koji me poprilicno zabrinuo po pitanju
stabilnosti.
Na izlasku iz zlijeba sam odlucio da necu nastaviti prema Rinkama. Magla,
jak vjetar i snijeg su me uvjerili da to ne bi bilo najpametnije. U jednom
trenutku se vidljivost povecala, i skuzio sam da su i prethodnici odlucili
isto. Stajali su na 10m od mene, a nisam ih ni vidio ni cuo. Pustio sam ih
da krste novi snijeg u zlijebu. Lijepo je skijati prvi, ali pametnije je
pustiti hrabre da testiraju stabilnost snijega. Osim sto prema gore idu kao
Kekec, prema dolje idu kao Bojan Krizaj - tako da je to bio i lijep prizor.
Ulaz je bio ispuhan do leda. Radi se o stjenovitim vratima sirine 60ak cm,
duzine 1,5m. Nema druge nego okrenuti skije okomito niz padinu, proci, i
onda se zaustaviti. To mi je bilo dosta napeto. Nakon toga, sve se svodi na
skijanje po malo strmijem terenu. Trebalo je biti oprezan zbog opasnosti od
lavine, i izbjegavati zapuhe. Snijeg je bio poprilicno tezak za skijanje.
Dijelom jer je bio mokar, dijelom sto ga je bilo jako puno. Uglavnom, dalo
se proskijati do otprilike 1200mnm. Kod auta sam bio vec oko 11h, a u Zagreb
sam stigao na rucak.
Okreselj je u nedjelju bio jako posjeceno mjesto. Sigurno debelo preko 60
turnih skijasa. Vecina se namjerila na Savinjsko sedlo. U zlijebu nas je
bilo 6, a pri spustu sam sreo jos 5 ljudi koji su se uspinjali. Skoro pa
guzva. :o)
created by: zeljeznicar @ 2004-05-10 09:36:00
|
|
|
|
|
