Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Ana
gdje: Pag-Stogaj, Stigma VI- 60m
foto: Trpimir Jakovina, 05/2008

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Alahov dom

From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Thu, 25 Mar 2004 19:03:55 +0100

Ovoj sam poruci htio dati naslov "Balkanski blitzkrieg" ili nekakav sličan, budući da sam se (u kratkom vremenu) namjeravao popesti na dvije bugarske planinčuge. Ali kako sam se morao zadovoljiti tek jednom od njih, odustao sam i od takvog hvalisavog naziva. A ovako je to bilo. U Sofiju sam stigao dan prije nego što je posao koji sam ondje imao zahtijevao, tj. u subotu, i to baš zbog pohoda u brda. Odmah po iskrcavanju stvari u hotel započelo je traženje informacija koje su mi trebale da točno isplaniram uspon na Rilu. Na žalost, nekog naročitog uspjeha u tome nije bilo. Ali od plana ipak nisam odustao, te sam u nedjelju oko 7h krenuo na put. Prvo je trebalo doći u Samokov, gradić 60 km od Sofije, zatim u Borovec, skijalište koje se nalazi nekih 10 km dalje, te na Jastrebec, najvišu stanicu žičare. Imao sam sreće s transportom, pa sam već u 10h stajao na ovoj zadnjoj točki, tj. na 2350 m. Odatle se valjalo spustiti nekih 200-300 metara i uhvatiti prtinu prema Musali, najvišem vrhu ne samo Rile već i Balkana. Taj sam spust brzo obavio i zatim se stao uspinjati prema prvom pl. domu na 2400 m. U njemu sam, na brzinu, popio tek čaj i malo se, kod domara, raspitao o snježnim uvjetima na usponu. Čovjek me uvjerio da je sve u redu, pa sam požurio do drugog doma na 2700 m. Tamo sam malko razgledao vršnu piramidu Musale, popričao s lokalnim GSS-ovcem koji je spominjao da su na brdu i neki slovenski turni skijaši (nisam ih uspio sresti), te opalio par fotki. I onda je uslijedio završni uspon koji ide po zapadnom grebenu do vrha. Iako bi strmina i snježni uvjeti tražili cepin i dereze, to mi nije trebalo zahvaljujući sajlama koje su postavljene na svim ključnim mjestima. Za oko 30' našao sam se na konačnih 2925 m, tj. u "Alahovom domu" što Musala i znači na turskom. Nakon 15' razgledavanja i fotografiranja, zbrisao sam u sklonište u meteorološkoj stanici jer sam osjetio da me sunce već dobrano ispržilo. Tu sam (u 13,30h) po prvi puta toga dana nešto pojeo, te malo popričao s ljudima koji su se tamo zatekli. Silazak sam započeo u 14h i odradio ga bez zaustavljanja, pa sam u 17h već bio opet u Borovcu. Sretna zvijezda s transportom služila me i dalje, pa sam nešto prije 19h bio u svojoj hotelskoj sobi, odradio tuširanje i, na kraju, otišao na dogovorenu večeru s kolegama i šefom Gothe instituta u Sofiji. U ponedjeljak sam bio slobodan do 16h, te sam to vrijeme želio iskoristiti za uspon na Vitošu, 2280 m visoku planinu koja se nalazi neposredno nad gradom. Na žalost, nije radila žičara bez koje taj uspon ne bih stigao obaviti. I to je ključni razlog neuspjeha mog "blitzkriega".

Neven

Rila8.JPG
Rila8.JPG

Rila6.JPG
Rila6.JPG



created by: zeljeznicar @ 2004-03-25 19:21:20