 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Strava i uzas u Velebitasu
From: Marko Duksi - [email protected]
Date: Mon, 22 Mar 2004 14:04:20 +0100 (MET)
Bili smo Bojko, Neven, Martinovic i ja u Paklenici, krstili prva dva dana
proljeca. Bojko i Neven su u subotu popeli Kraski trzaski...sizbek i jos
nekaj, mislim da u Stupu Anica Kuka (ili mozda Juhu). Martinovic je dosao
na svoje s Velebitasem, hehe.
Dogovorili smo se da on vodi najtezi cug, a ostalo podijelili tak da ja
pocnem, pa cemo dalje vidjeti. Ispalo je full dobro za obojicu jer meni su
dosle VI-, a njemu svako malo par laksih za spojiti. Mislim da nam je bas
lijepo islo.
Ispred nas je bio jedan navez (barem jedan, koliko smo vidjeli), Talijani.
Prije nego mi se Marko pridruzio na prvom standu, prestigli su nas Cuja i
Matan, sve se prasilo za njima. Uslijedila su dva laksa cuga sto je Marko
spojio, nakon cega smo se dogovorili da on vodi onu precnicu preko
ljuski, prekrasan cug - i za prvog, a bome i za drugog. Vrlo eksponirano,
bez nekih medjuosiguranja, a ima i otpenjavanja. Ali lagano. To mi je
najljepsi cug smera.
Nakon toga moj je bio drugi VI- cug, s tim da od dva VI- detalja, onaj
prvi (na samom izlazu iz standa) definitivno mi je najljepsi detalj
smjera! Tu sam uzeo premalo kompleta i s obzirom da stand nije bio na
vidiku, otpenjao malo i napravio stand na spitu i hrpici klinova. Sljedeci
cug je onaj VII- i Marko me prelazi da produzi stand. Dolazi do standa,
koji je BTW bio samo malo iza ugla, dovoljno da ga nisam mogao vidjeti s
najvise tocke do koje sam dosao. Sranje, ali sto je tu je.
I kako da sad vjerno opisem sto se sljedece zbilo... Nikako, ali pokusat
cu. Zaculo se divlje sustanje zraka visoko iznad nas, onako kao kad neki
malo veci kamen pada kroz zrak a bez da udara o stijenu. Jedino je ovaj
komad imao cca 75 kg i bio je VRLO ZIV! Toliko vise ziv koliko sam bio
uvjeren da za 4-5 sekunde vise nece biti... I da se tu vise nista ne moze
poduzeti! Sumnjam da je Marko vidio moj izraz lica jer je i on gledao
covjeka kako juri prema nama i prolazi 30-ak metara od nas, skoro tocno
iza nasih ledja, ni manje ni vise nego na pola visine Anica Kuka.
Da smo tad bili u filmu, vjerojatno bih okrenuo glavu prema stijeni i
cvrsto zazmirio ili zaurlao. Ali nikako nisam mogao odljepiti oci od tog
covjeka. I tad, jos kojih desetak metara ispod nas, covjek izbacuje
padobran! U tom trenutku, vec sam mislio covjece, impresivno dabome,
istovremeno zaleci sto nemam mitraljez u ruksaku da ga pokosim. Pa ne
mozes mi to radit!!!!!! Bar ne dok su iznad nas jos dva naveza od kojih se
za Cuju i Matana ne bih cudio ni da se razvezu kad im uze dojadi.
No, u biti sam si sam kriv jer Cuja je rekao Marku dok ga je prestizao u
prvom cugu da se njemu i Matanu zapravo ne da ici okolo gore na Anica Kuk,
no da zele pomoci dvojici base jumpera da se sigurno odraze. I kad je
Marko dosao do mene na stand (to jest, i jos prije nego je dosao) on mi je
to i prenio. Ali moja zaboravna glava... Ma ne moram bas crtati, znate
vec.
Uglavnom, drugog smo cekali s nestrpljenjem, ne maknuvsi se s mjesta. I
on je projurio kraj nas, ovaj put jos blize nama i na zajednicki uzas vec
smo ga vidjeli u stijeni. No, kako smo bili iznad prevjesnog djela
stijene, ipak nije bilo dodira sa stijenom, pa je i taj skok prosao
relativno cisto.
Sljedeci cug smo prosli A1, trebat ce jos dosta truda da ga oslobodimo.
Kad je dosao red na moju V+ duzinu, digao sam se metar-dva nad standom,
uredno otpenjao do Marka i velikodusno mu prepustio vodstva do daljnjeg.
Jos se dugo nisam mogao pribrati od onog prvog skakaca za kojeg sam
najprije pomislio da je penjac i cim sam ga spazio - prakticki i
prekrizio.
Do zadnjeg cuga Marku je pripalo jos par stvarno dobrih zalogaja, a onda
sam pred kraj malo dosao k sebi i preuzeo izlazni cug, s prevjesnim 4b
detaljem. Dugo sam cekao da popnem neki 4b previs, pa mogu i jos malo jer
ono je 4b samo na papiru ili za dugonoge. Ali je lijep cug - ne moze se
prigovorit. Ima samo jedan spit, nema drveca, ni standa na vrhu. Ali niti
mu ne treba vise.
Sto da jos kazem, smjer je i ukupno krasan, dosta smo fotkali, ali na
zalost ne dijace. Trebalo nam je 6h30' u usporedbi s Cujinim i Matanovim
1h30'! No, i onako nismo planirali nista drugo za taj dan, pa smo jos
sljedecu uricu protegli noge do Klanca i zabrijali kod Dinka.
Kod Dinka smo se svi nasli na cugi ukljucujuci i dvojicu base jumpera,
pogledali video snimku njihova skoka i naslusali se dosta lovackih prica.
Zabavna vecer.
Sljedeci dan je Anica Kuk bio u oblacima, pa smo odustali od Mosorasa i
dovukli se svi do Stupa Anica Kuka. Tamo su Bojko i Neven popeli Pero i
Thuringer weg (oba VI+ detalji), a Marko i ja smo taktizirali.
Pa smo najprije popeli Danaju, kao, za zagrijavanje. Svima preporucam,
detalj u drugom cugu je VI-, dosta pipkav kao sto se i Martinovic slozio.
Potom smo popeli i Karabore, takodjer slobodno sto je pak prica za sebe.
Ja sam spojio prva dva cuga, Marko je dobio treci, najtezi (VI- ali zeznut
do daske) i zadnji je opet bio moj, originalni Karaboreov izlaz. Svidjelo
nam se ono sto smo mogli vidjeti od Domzalskog, pa smo odlucili sljedeci
put... I tako smo dan prilicno rano priveli kraju, zaokruzivsi to ponovo
kod Dinka na cugi. Uzivajte do srijede,
M.D.
created by: zeljeznicar @ 2004-03-22 14:36:00
|
|
|
|
|
