|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
struska i stol
From: "marko vukovic" - [email protected] Date: Mon, 16 Feb 2004 10:46:49 +0100
kt i ja smo za vikend bili u karavankama.
u subotu smo se preko promontane u kranju (imaju akciju 50 proizvoda za 50%)
docepali javorniskog rovta (iznad jesenica). rezervirali smo spavanje u
domu, i autom se odvezli dalje po sumskoj cesti prema pustom rovtu. corsa je
dozivjela prvo stavljanje lanaca. kasni start (oko 11h) i gomila automobila
lokalnih registracija parkiranih na kraju sumske ceste. zacudo, na struski
nije bila guzva. manje od 10 turnih skijasa i 2-3 pjesaka. tura je bila
lagana, iako je u vodicu opisana kao djelomicno zahtjevna. ocjena je
vjerojatno takva zbog prijecenja jedne strmine koja bi bila opasna za pad
ili lavinu. posto su uvjeti bili dobri, to nije bio problem. spust sa
struske je jako lijep. nama je vrsni dio ponudio omeksali snijeg na tvrdoj
podlozi. nize se propadalo kroz koricu sto je poprilicno otezalo skijanje.
ukratko, uzivancija.
u nedjelju smo se namjerili na stol. u 9 smo krenuli od auta koji smo
parkirali 15min od tinckove koce u dolini zavrsnice (opet lanci). uspon
krece strmo po bespucu kroz sumu. trazi dosta orjentacijskih sposobnosti ili
srece da uberete lovacku stazu. mi smo kombinirali oboje. kad se covjek malo
snadje, skretanje prema krnici v koznah je logicno. iz sume se izadje u
lijepu visokogorsku dolinu koju se prati do vrha. tu smo stavili dereze koje
vise nismo skidali jer je snijeg bio leden, a teren strm. na vrhu smo se
druzili sa hordom skijasa i planinara. najvise je bilo austrijanaca koji su
dosli iz smjera podna ili sa zelenice. spust sa stola je u vodicu opisan kao
zahtjevan. mi smo ga tako i dozivjeli. vrsni dio je lagan. nije jako strm, a
juzna orjentacija se pobrinula da snijeg omeksa. onda smo se uz vise ili
manje dostojanstva spustili kroz strmi s-i orjentirani zlijeb po tvrdom
snijegu. to je bilo neugodno jer bi pad znacio 300njak metara klizanja po
ledu uz moguce zaustavljanje na kamenim glondzama. kad smo to prezivjeli,
nastavili smo po laksem terenu. doduse, fulali smo planiranu rutu povratka.
zavela nas je jedna lijepa padina koja je zvala na spust, tako da nismo
zavrsili kod doma pri izviru zavrsnice (kao sto je opisano u vodicu), nego
smo se spustili po drugom kraku doline kroz koju smo zapoceli uspon.
lijep vikend. malcice naporan sto se danas osjeca u listovima i
kvadricepsima. zato imamo radni tjedan, da se naspavamo i odmorimo :o)
created by: zeljeznicar @ 2004-02-16 11:06:00
|
|
|
|
|