|
Led nije voda
From: [email protected] Date: Mon, 26 Jan 2004 19:42:20 +0100
Kako se ono kaže krv nije voda, a isto tako ni led. S obzirom na prognozu
bilo bi čista šteta propustiti ovaj vikend, koristeći ga za spavanje, ili
recimo možda skijanje. Kao što su oni, koji me malo bolje znaju, shvatili,
nisam mogao odoliti zovu leda!
Još u srijedu sam se s Bojanom dogovorio da idemo za vikend
penjati slapove. Kamo? Dogovorit ćemo se u petak. Rečeno - učinjeno. Nakon
nekoliko telefonskih poziva, pao je dogovor, koji je uključivao, za subotu
Orsata i Marka Vukovića, a za nedelju Danka i Vladu.
U subotu ujutro, u 5 sati i 40 min krenula je mini
željezničarska ekspedicija u Maltatal, u Austriji. Nakon 3 i pol sata vožnje,
3oo km daleko, stavljanja lanaca, mogli smo konačno nataknuti i dereze.
Maltatal je mrak! U uzbuđenju, i naravno žureći, da preteknemo sve one
silne Austrijance, Slovence i Nizozemce, navukao sam navlačne hlače
naopačke. Nakon estetskih popravaka i dobro naoružani do zuba, dogovorili smo
se da Bojan i ja odemo u Desni krak, a Orsat i Marko u Lijevi krak
Stranerbach wasserfalla (nisam baš siguran da se tako piše). Reklama (ili
barem opis) su govorili da se radi o 550 m dugom slapu, tipa Palenka, gdje je
Desni krak nešto duži i nešto teži. U stvarnosti se radi o grapama sa
slapovima dužine cca. 400m. Lijepo i malo naporno, pogotovo jer smo bojan i
ja prvo nenavezani ispenjali desni krak, a zatim ostavivši višak stvari u
autu i lijevi krak. Ulaz u slap je naime bio 10 m od auta. Zanimljivost je da
se iz svih slapova absajla. Dolina je prepuna slapova svih mogućih teškoća,
i uglavnom su svi dobro napravljeni. Možda da još napomenem, da
je temperatura bila ispod -10 stupnjeva celzijusa. Vožnja natrag je
bila, recimo naporna, i svi osim vozača su poomalo kunjali.
Nedjelja. 6 sati ujutro. Bojan, Vlado, Danko i ja nalazimo
se ispred moje zgrade i nakon kratkog vijećanja, odlučujemo se o smjereu
djelovanja: Logarska dolina. Nakon tradicionalnog Dankovog fulavanja
skretanja za Rogašku, i kave u Solčavi (također tradicionalne) dolazimo u
Logarsku dolinu. Stanje je izgledalo dosta bolje, barem u lakšim slapovima,
nego prije dva vikenda. Zapalili smo grupno u slap pod Sušicom, da bi
dospjeli do slapa, taman da vidimo kako se drugi penjač nekog slovenskog
naveza, bori sa prvim cugom. Naoružan super opremom: 3C.M. Lasera, 2 B.D:
Express screwa i Zakonom, tj. Grivelovim 360, te samopouzdanjem super uvjeta
od prije dva tjedna, krenuo sam u borbu sa prvim cugom. Iako odozdo
nije izgledalo tako, prvi cug je imao puno, puno lošije uvjete, nego onda.
Prvih 30 m je još imalo manje, više solidan led, ali je zato slijedećih 20
bio skup svijećica i karfiolića. Dvije šraube, koje sam zašarafio služile
su više kao moralna opora, nego kao stvarno osiguranje. U najstrmijih 5
metara uspio sam cepine, koliko- toliko, zabiti tek svaki treći put, sve
drugo je bilo hukanje. Sretan da je sve dobro završilo, blago navijen i dobro
znojan ukopčao sam se u štand. Ostatak ekipe je dojurio do štanda stvarno
brzo, ali su priznali da bi im bilo prilično uzbudljivo, da su morali penjati
taj cug kao prvi. Slijedeći cug je ovaj puta nudio tanji led nego prošli
put, ali je to zato bio fini mokri led, koji je primao iz prve. Za kraj smo
swe počastili i trećim cugom koji je izgledao strašnije nego što je
u stvarnosti bio, a i podijelili smo ga na dva dijela. Cijelo vrijemee
je sipio snijeg i bila je čista zimska idila! Vrativši se do auta, vidjeli
smo da je već 4 poslijepodne, pa smo odlučili dokrajčiti dan na Ledeniumu
u Solčavi. Ja sam se manifestaciji pridružio samo kao promatrač, navijač
i fotograf, ali su zato dečki jedva podizali šalice i čaše, drhtavim
rukama. Jednom rječju bilo nam je super. By the way, penjani su i Slap pod
tunelom, Palenk i Centralni Ivovec, a sigurno je još penjiv i Slap nad potjo,
te slapovi u Kanjonu.
Pozdrav Klacko
created by: marko @ 2004-01-27 10:55:14 / updated by: marko @ 2004-01-27 10:55:40
|
|