Gdje: Tura na Kanjavec (Bohinj-Komna-Prehodavci-Kanjavec-Bohinj), 01/2013
Foto: Rene Lisac

1.dan subota

Dogovor je u 8:45 na ulazu. Lagano buđenje u 5, polako spremanje svega što se nije spremilo noć prije. Dino nas kupi kod Mikija i krećemo na put. Malo kasnimo, sva sreća da sam već ranije volontirala za pisanje zapisnika pa mi ta dužnost nije dodijeljena kao kazna. Na parkingu se jedu banane, vadi se oprema i slikaju se skice iz vodiča. Jakov šalje naveze u smjerove, a zadnji odlazimo Dino, Jakov i ja.

Zaputili smo se  u Centralni kamin, ali zbog kiše koja je padala noć prije, stijene su i dalje bile djelomično mokre pa se odlučujemo započeti s ck pa priječiti u Sjeverno rebro. Jakov vodi, a Dino i ja se izmjenjujemo u osiguravanju. Nakon nekoliko zgrabljenih puževa i dovikivanja uz pomoć Luke i Borni koji su bili u Sjevernom rebru, poprilično brzo stižemo na osunčani vrh gdje si uzimamo malo dužu pauzicu za zakusku.

Dalje letimo na abseil pistu gdje nam probleme zadaje jedan zaglavljeni friend. Marijan nam iz Denaje baca drugu čokovadilicu, ali na kraju Jakov izbavlja svojeg frienda bez problema. Zadovoljni stižemo na vrh i razmišljamo kako bismo mogli popeti još jedan smjer do kraja dana, međutim od te pomisli odustajemo nakon 1,5h dugog abseila. Uzrok tome bili su stari halfovi koji se doslovno petljaju u zraku. Ja sam na abseil išla prva i morala dva puta stati, premotati zapetljane krajeve i ponovno ih baciti. Na moje iznenađenje uže je bilo taman dugo za doći do dolje.

Pomalo umorni, odlazimo na parking gdje vježbamo postavljanje fiksnog trad štanda. Polako se počinje skupljati i ostatak ekipe te svi sretni razmjenjujemo svoje doživljaje. Počinje padati mrak pa odlazimo u kamp, postavljamo šatore sa zadnjim zrakama sunca. Poljo nam priprema večeru, najbolji chilli con carne koji sam jela. Nakon večere nastavljamo druženje uz pokoju pivicu, a oni najsnažniji čuvaju stražu do 2 ujutro, da nas velebitaši ne pokradu.

2.dan nedjelja

U subotu navečer dogovoren je plan za nedjelju, kavica u 7, u 8:30 na parkingu. Dio ekipe masno kasni pa se okupljanje odužilo do 9.

Poučeni jučerašnjim kašnjenjem, Dino, Miki i ja dolazimo na vrijeme, a ja odmah krećem sa Sanjom u Aigora. Trebalo nam je podosta vremena da nađemo smjer, a i kada smo u njega ušle nismo bile sto posto sigurne da je pravi. Nakon druge dužine Sanja potvrđuje da smo u odabranom smjeru. Uzimamo kratku pauzu na polici sa pogledom na more. Zadnje dvije prekrasne dužine prelazimo brzo i stižemo na vrh. Na povratku u kanjon, stavljam ruku na stijenu i skoro hvatam poskoka. Zaobilazimo ga u širokom luku i stižemo na mostić gdje srećemo nekoliko asistenata.

Sanja me napušta, ali uspijeva nagovoriti Juga da me odvede u neki laganiji smjer da ja probam voditi. Odlazimo u Prijatelj moj i sve teče glatko. Zadovoljno sjedim na svom prvom štandu, Jug mi se približava, a kad ono počinje kišica, grmi, pljušti. Vrijeme se promijenilo u 5 minuta. Gledam alkicu i razmišljam o abseilu. Jug potvrđuje da ćemo abseilati iako nismo sigurni hoće li nam uže biti dovoljno dugačko. Mokri smo do kože, a uže se napilo vode pa jedva prolazi kroz spravicu. Jug ide prvi da vidi je li nam uže dovoljno dugačko, hvala Bogu, je. Dolazimo do parkinga gdje nas čekaju Danko, Iva i Barbara. Drugih još nema, mislim si, mi smo čak dobro prošli.

Odlazimo kod Dinka na pivu i malo po malo penjači kapaju pričajući svoje dogodovštine. Barbara i Danko rezali su zamku kamenom, kao nekada naši predci. Borna i Maja krenuli su u drugi smjer dana, ukopčali prvi komplet, čuli grmljavinu i pokupili se nazad. Miki i Nataša smrzavali su se u Denaji dok im je Barbara pospremala ruksake. Nikica kaže da je Rene čak svezao pristupne kada ih je u detaljnom cugu Mosoraša uhvatila kiša.

I tako, umorni i promrzli, sa osmjehom na licu napuštamo Paklenicu. Prekrasan prvi dvodnevni izlet.

(napisala: Helena)