 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
(fwd) Na Pokljuki (fwd)
From: Marko Duksi - [email protected]
Date: Mon, 19 Jan 2004 08:31:34 +0100 (MET)
Kao sto znate, neki smo bili na Pokljuki, a kako je bilo procitajte u
Miljenkovom izvjestaju s hr.fido.planine:
-- forwarded message --
From: "PDIovia"
Newsgroups: hr.fido.planine
Subject: Na Pokljuki
Date: Mon, 19 Jan 2004 08:23:40 +0100
Na Pokljuki
Krenuo sam u 2 30 u subotu. U 3 45 pokupio Marka u Savskoj u 4 00 Kris kod
naplatnih za KA pa smo brzo krenuli prema Bledu, a Totic za nama. Dakle osim
svemirske stanice u Brezicama cesta prema LJ i dalje je komatozna. Smjer
preko MB mnogo je ugodniji za voznju. Odvojak iz Bleda za Pokljuku smo
promasili (inace je odmah iza benzinske) i nastavili za Bohinj. Prije
Bohinjske Bistrice skretanje je desno za Pokljuku. Cesta uska, serpentine,
ali dobro ociscena i posipana. Prometa nema osim autobusa koji nas je
namucio na jednom zavoju. Ljetne gume su odlicno vukle do pod sam vrh, a
onda smo zaglavili na 2 cm novog, padajuceg snijega. Lagana je uzbrdica, a
auto samo klize lijevo desno. Jedan je terenac projurio kraj nas i samo smo
ga zavidno gledali. Izvadili smo novo kupljene lance koji izgledaju ko
djecja igracka pa jer ih do sad nisam montirao, a drukciji su od mojih
starih, jedno sam ih vrijeme u cudu gledao. Kris je izvadila uputstvo, malo
citala i montirala lance za pet minuta. Uvijek je dobro da barem jedan u
ekipi zna citati. Kad smo izbili na cestu od Bleda (siru i relativno
horizontalnu u gornjem dijelu) jos koji km po 10 cm izvozenog snijega i
stigli smo u vadbeni centar slovenske vojske na Pokljuki. Parkirali,
prijavili se, a onda je pocela snjezna mecava. Za par sati vozila na
parkingu mogla su se raspoznati samo po brezuljkastoj snjeznoj panorami.
Ponadali smo se da cemo ostati bar tjedan dana zbog nemogucnosti povratka u
dolinu. Ono sl vojska asocira na karaulu ili bar kakvu kuk kasarnu, medutim
smjestaj i ostalo su takvi da sam losije vidio i u nekim hotelima na
Jadranu. Tri i pol tisuce tolara stajao nas je tecaj o lavinama, rucak
odlican, vecera odlicna i dorucak odlican. Predavaci su svoj posao odradili
profesionalno pa ih je bilo ugodno slusati te sam se silno i uspjesno trudio
da ne zaspim ugodno zavaljen u toplom nakon par sati nocne voznje. Na terenu
pod Visevnikom pa su decki priredili pravi spektakl o snijegu, slojevima
snijega, ispitivanjima opasnosti od lavina po svicarskoj i norveskoj metodi,
a i o potrazi za stradalima pomocu sondi, pasa i elektronike. Pitam se bas
koliko su od toga znali nesretnici pod Kokrskim sedlom. Ujutro (nedjelja)
prilazi nam nacelnik GRS, prije odlaska na teren i zahvaljuje Kris na
vracenom mobitelu koji je nasla vecer prije na parkiralisu. Usput nam je
ispricao o nesreci pod cojzovom kocom i mrtvim i ranjenim hrvatima. Mozda
kome izgleda banalno uciti o snijegu jer je to obicna voda pa ti se cini da
sve znas, medutim garantiram da nije tako i preporucam svima koji se vole
kretati po zasnjezenim planinama da prisustvuju ovom tecaju. Usput, na
svicarskoj akademiji zaposleno je 80 ljudi s ciljem proucavanja i obucavanja
o lavinama, snijegu i sl. Tecaju je prisustvovalo 60 ljudi. Oko 10 skijasa,
par bordera, a ostalo pjesaci. Nakon tecaja neki su se popeli na Visevnik,
Totic npr. pa nismo znali gdje je. Kris, Vesna, Joze i ja smo se tri puta
penjali do gornje postaje zicare i skijali do podnozja po svjeze
ratrakiranoj stazi ili friskom snijegu u koji kad padnes prvo te se ne vidi,
a onda trebas dizalicu da ustanes, ali uzitak je neopisiv. Krenuli smo u 14
00, snijezilo je pa je spust po strmoj cesti prema Bledu bio kombinacija
sanjkanja i klizanja po neuredenom sanjkalistu. Voznja do ZG pa je bila
prava muka zbog svjeze bljuzge i lose ceste.
Cuvajte se u snjeznim uvjetima
Pozdrav
created by: zeljeznicar @ 2004-01-19 08:56:00
|
|
|
|
|
