na slici: Trpimir Jakovina
gdje: smjer Nina VI+, 170m, Matka, Makedonija
foto: Miroslav Ristovski, 09/2008

Jutro počinje rano. Odlučili smo se sastati na INI preko puta Arena centra (instruktore nismo zvali tam), preraspodijeliti silne stvari i u 6:30 krećemo put Kamenjaka. Putem srećemo Damira, Stipu i Krešu na pauzi za kavu i zaključujemo da smo na vrijeme. Stižemo na ciljani parking, tovarimo stvari na sebe i slijedi uspon. Zadihani, ali sretni u 9:00 h smo se svi nacrtali ispod vapnenačkih litica Malog Kamenjaka. Vrlo brzo kreće akcija. Izmjenjujemo se na jednostrukom i dvostrukom prevezivanju, absailu, komunikaciji, izradi štandova, penjanju sportića. Ono kaj smo svi jedva čekali- napokon penjemo dužince. Neki ko drugi, neki ko treći, a neki oboje. Ono kaj nam ne ide trudimo se izbrusiti, a trude se i naši instruktori, posebice „komunikolozi“;). Na trenutak smo pomislili da nam je penjanje pik dana, ali kad smo sa svime završili sjetili smo se roštilja. Ines je zasigurno o roštilju razmišljala cijeli dan J. Oko 18 h smo odradili „sve“ tehničke zadatke i lagano se spuštamo prema mjestu za kampiranje u blizini pakringa. Postavljamo šatore, palimo vatru i okupljamo se. Spontano se formira kuhinja u kojoj nastaju arhitektonske tvorevine načinjene od vege ražnjića. Organizatorica je naredila da se boje na ražnjićima moraju nizati naizmjence, crvena i bijela boja te da na vrhu svakoga mora biti šampi(nj)on. U isto vrijeme plemenite tekućine kruže u krug oko vatre- orahovac, medica i Veselka(Vesela pčelica/Sokolica). Fran, Borna, Luka i Čuča čuče oko roštilja. Naravno i svi ostali uskaču, dodaju, režu, jedu, usmeno podržavaju. Piletina i ćevapi ranjavaju plastične tanjure, a sir iz pljeskavica curi na sve strane. Ana iz rukava vadi i dva šnicla tune. Rene ne peče domaćice, ali peče muffine. E da, Lana je doma spekla super muffine koji su planuli, srećom ne i doslovno. Dokazali smo da je roštilj najjednostavniji jer nam je trebalo samo cca 4 sata da ispečemo zadnji batak. Najbitnije od svega- Damir je rekao Ines da je dobar roštilj. Nismo uspjeli izmjeriti decibele. Nakon kaj su se najeli i još se malo podružili, neki se povlače u svoje odaje. Ostali osmišljavaju novu igricu po imenu „Letvice pečenih prstiju“ i igraju neko vrijeme, dok Borna ne daje izvrsnu ideju noćne šetnjice na Kamenjak. Osmorica veličanstvenih (to će se tek pokazati idući dan) prihvaćaju ideju i za tren se teleportiraju na vrh. Divimo se punom mjesecu , klečimo pred Isusom, a Valent sve ovjekovječuje nizom fotografija „Vodice 2012.“. Pazimo i na vrijeme , zaključujemo da sve što je lijepo kratko traje i spuštamo se do kampa. Spavamo brzo, a ujutro se opet svi nalazimo pod stijenom u 9. Danas nam sunce nije drago k'o jučer. Iz Zagreba stižu Katarina i Lucija- skroz su friške. Zavidimo im. Dolazi i nekolicina friških demonstratora. Opet kreće akcija. Radimo štandove, međuosiguranja, vježbamo komunikaciju i absail u dvije dužine (i „uspješno“ bacanje štrika). Nakon svega odrađenog opet penjemo! Ali ovaj put k'o prvi. Neki su hrabri, neke je strah, ali svi na kraju silazimo iz smjerova sretni i nabrijani za neke nove! Oko 18 sati spuštamo se s Kamenjaka prema parkingu. Prolongiramo rastanak zajedničkim druženjem u Putniku uz palačinke, grah, bolonjez, pive i ostale delicije te krećemo put Zagreba punog želuca i sretni.

Marija Čuček

+ video izvještaj (by Nikola Derežić): https://www.youtube.com/watch?v=sERmS5p2gls&feature=youtu.be