 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Velebitaski drugi put
From: Marko Duksi - [email protected]
Date: Mon, 12 Jan 2004 16:39:53 +0100 (MET)
Za vikend smo Paklenicu posjetili Orsat, Domagoj Pintaric, Martinovic i
ja. Vrijeme nam nije bilo motivirajuce, paaa, zapravo s jednom iznimkom -
Martinovicu.
Iako smo obojica bili zagrijani za Velebitasa, dosli smo pod smjer koji u
prvih 100 metara visine (toliko smo mogli vidjeti) kao ni pedesetak metara
lijevo ni desno nije imao ni jednog suhog pedlja. Voda je kapala s Brida
klina, cijedila se i tako to, znate vec... Matematika nam je rekla
(zapravo, Orsat rekao) da imamo svaki po 10 minuta po cugu ako hocemo
izaci do mraka. Da, mo's mislit, ja sam smjer odmah odpisal, ali
Martinovicu je trebalo neko vrijeme... Predao sam mu prvi cug i predvidio
da se vidimo za tricetvrt sata na prvom standu i slazemo abseil.
No, pogrijesio sam. Martinovic je u 15 minuta odtehnicirao do treceg spita
i onda odpenjao to, napokon popustivsi razumu. Otisli smo traziti nesto
suhoga, ali uzaludno.
U medjuvremenu je pocela puhati bura i padati kisa. Na kraju smo onako s
ruksacima i po kisi krenuli u Joe de rippera, pri cemu sam ja izasavsi iz
radijatora i vidjevsi da je 5-10 metara dalje stand na pocetku glatkih
mokrih ploca (nakon kojeg slijedi 6a), nastavio po Lidijinom. Martinovic
je zatim povukao do sedla i tu smo jos zaokruzili s Nosorogom po
prekrasnim skroz mokrim plocama (kljuc za ovo "prekrasnim" je u ocjeni
koja ipak nije ni blizu 6a, kao sto je vecini poznato).
S vrha se u oblacima jedva vidio Anica kuk, zato jedino mogu reci
prezivjeli smo, a Velebitas - drugi put.
Martinovic je jos pokusao Kanjon direkt u klancima i tamo smo docekali
Orsata i Pintara koji su se vratili s Crljenice gdje su penjali Blaghers
in arms (5c, 5b, 6b) i valjda jos nesto. Spakirali smo se i odvezli do
Male Paklenice gdje smo jeli i pricali do 19h, a onda legli.
Probudili smo se oko 8h, vjerojatno oborivsi rekord u spavanju na izletu.
Cijelu je noc puhala bura i jugo naizmjence, tako da se i auto ljuljao.
Nastavilo je i dok smo dosli u park, pa je Martinovic opet ostao duboko
pogodjen mojom nespremnoscu da se upustam u nesto poput Velebitasa (kisa
je bila najavljena do oko 14h).
Orsat i Pintar opet su otisli do Crljenice, a Martinovic i ja smo im se
odlucili pridruziti nakon Olivera Dragojevica (150m, III/II) kojeg smo
odsolirali po tad vec lijepom suncanom vremenu. Smjer svima preporucujem,
krasan je. Negdje u sredini netko je potegnuo precicu (detalj oko IV) iz
koje je tako primamljivo strsio jedan stoper. Ispostavilo se da je
DMM-ov, pa ga je bilo tesko ostaviti. Bilo je tesko i visiti, ali Boze
moj... Martinovic je zaobilazno popeo iznad mene i olaksao mi stvar
uputivsi me na dobar oprimak. Izvukao sam stoper, pa sebe, pa nastavismo.
Dosli smo do Orsata i Pintara koji su tad penjali nesto i pokazali nam
gdje je Blaghers in arms, pa smo odlucili popeti prva dva cuga i abseilat.
I bi tako.
Zatim smo jos odlucili proci Snoopy-em, nekakvim logicnim nastavkom
Olivera Dragojevica, lijepa 100 metarna trojka po strmim i dobro ispucanim
bijelim plocama. Nismo se ni tad navezali sve dok nismo shvatili (naknadno
i provjereno) da smo zadnji cug izasli po Oprosti mi pape (4a) i nismo
vise vidjeli sto je iza ugla, osim da je krusljivo. Ispostavilo se da se
radilo zaista o nekakvom IV- komadicu od par metara, s podubokom
provalijom pod guzicom. Onda smo se spustili do Crljenice, zajedno s
Orsatom i Pintarom koji su upravo silazili s druge strane nakon popetog
smjera.
U povratku smo zamalo stradali :) kad je Martinovic pokusao pregaziti
plinsko kuhalo s novom kartusom koju je postavio pod kotac auta da ne
klizne natraske. Nazalost, kuhalo se strgalo, a i kartusa je onda bila za
baciti. Rijesili smo to, posjetili plazu, jeli, sjeli i nestali.
M.D.
created by: zeljeznicar @ 2004-01-12 17:06:01
|
|
|
|
|
