Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Vlatka Šimunović, nad Crvenim jezerom kod Imotskog
foto: Neven Petrović, 08/2007

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Velebitaski drugi put

From: Marko Duksi - [email protected]
Date: Mon, 12 Jan 2004 16:39:53 +0100 (MET)

Za vikend smo Paklenicu posjetili Orsat, Domagoj Pintaric, Martinovic i ja. Vrijeme nam nije bilo motivirajuce, paaa, zapravo s jednom iznimkom - Martinovicu.

Iako smo obojica bili zagrijani za Velebitasa, dosli smo pod smjer koji u prvih 100 metara visine (toliko smo mogli vidjeti) kao ni pedesetak metara lijevo ni desno nije imao ni jednog suhog pedlja. Voda je kapala s Brida klina, cijedila se i tako to, znate vec... Matematika nam je rekla (zapravo, Orsat rekao) da imamo svaki po 10 minuta po cugu ako hocemo izaci do mraka. Da, mo's mislit, ja sam smjer odmah odpisal, ali Martinovicu je trebalo neko vrijeme... Predao sam mu prvi cug i predvidio da se vidimo za tricetvrt sata na prvom standu i slazemo abseil.

No, pogrijesio sam. Martinovic je u 15 minuta odtehnicirao do treceg spita i onda odpenjao to, napokon popustivsi razumu. Otisli smo traziti nesto suhoga, ali uzaludno.

U medjuvremenu je pocela puhati bura i padati kisa. Na kraju smo onako s ruksacima i po kisi krenuli u Joe de rippera, pri cemu sam ja izasavsi iz radijatora i vidjevsi da je 5-10 metara dalje stand na pocetku glatkih mokrih ploca (nakon kojeg slijedi 6a), nastavio po Lidijinom. Martinovic je zatim povukao do sedla i tu smo jos zaokruzili s Nosorogom po prekrasnim skroz mokrim plocama (kljuc za ovo "prekrasnim" je u ocjeni koja ipak nije ni blizu 6a, kao sto je vecini poznato).

S vrha se u oblacima jedva vidio Anica kuk, zato jedino mogu reci prezivjeli smo, a Velebitas - drugi put.

Martinovic je jos pokusao Kanjon direkt u klancima i tamo smo docekali Orsata i Pintara koji su se vratili s Crljenice gdje su penjali Blaghers in arms (5c, 5b, 6b) i valjda jos nesto. Spakirali smo se i odvezli do Male Paklenice gdje smo jeli i pricali do 19h, a onda legli.

Probudili smo se oko 8h, vjerojatno oborivsi rekord u spavanju na izletu. Cijelu je noc puhala bura i jugo naizmjence, tako da se i auto ljuljao. Nastavilo je i dok smo dosli u park, pa je Martinovic opet ostao duboko pogodjen mojom nespremnoscu da se upustam u nesto poput Velebitasa (kisa je bila najavljena do oko 14h).

Orsat i Pintar opet su otisli do Crljenice, a Martinovic i ja smo im se odlucili pridruziti nakon Olivera Dragojevica (150m, III/II) kojeg smo odsolirali po tad vec lijepom suncanom vremenu. Smjer svima preporucujem, krasan je. Negdje u sredini netko je potegnuo precicu (detalj oko IV) iz koje je tako primamljivo strsio jedan stoper. Ispostavilo se da je DMM-ov, pa ga je bilo tesko ostaviti. Bilo je tesko i visiti, ali Boze moj... Martinovic je zaobilazno popeo iznad mene i olaksao mi stvar uputivsi me na dobar oprimak. Izvukao sam stoper, pa sebe, pa nastavismo.

Dosli smo do Orsata i Pintara koji su tad penjali nesto i pokazali nam gdje je Blaghers in arms, pa smo odlucili popeti prva dva cuga i abseilat. I bi tako.

Zatim smo jos odlucili proci Snoopy-em, nekakvim logicnim nastavkom Olivera Dragojevica, lijepa 100 metarna trojka po strmim i dobro ispucanim bijelim plocama. Nismo se ni tad navezali sve dok nismo shvatili (naknadno i provjereno) da smo zadnji cug izasli po Oprosti mi pape (4a) i nismo vise vidjeli sto je iza ugla, osim da je krusljivo. Ispostavilo se da se radilo zaista o nekakvom IV- komadicu od par metara, s podubokom provalijom pod guzicom. Onda smo se spustili do Crljenice, zajedno s Orsatom i Pintarom koji su upravo silazili s druge strane nakon popetog smjera.

U povratku smo zamalo stradali :) kad je Martinovic pokusao pregaziti plinsko kuhalo s novom kartusom koju je postavio pod kotac auta da ne klizne natraske. Nazalost, kuhalo se strgalo, a i kartusa je onda bila za baciti. Rijesili smo to, posjetili plazu, jeli, sjeli i nestali.

M.D.


created by: zeljeznicar @ 2004-01-12 17:06:01