penje: Marko Dukši
smjer: Gajstni slap, WI4, 100m, Logarska dolina
foto: Orsat Kratofil, 03/2005

Nimaš kaj!!

Ovo je bio jedini prikladan naslov za izlet koji se desio na izmaku rujna i početkom listopada.

Priča ide da se skupina entuziasta odlučila oduprijeti zlim pričama o vješticama i tvrdim smjerovima koji se nalaze na toj planini iznad Ogulina.

Ekipa je u podnožju Kleka raspodijelila opremu i hranu te krenula prema vrhu planine. Uspon je bio dovoljan za zagrijavanje i otvaranje apetita prije samog penjanja, a poslje kratkog oporavka krenuli su sasvim spremni  u nove izazove.

Penjalo se svašta, brzo i polako, preko zapadne i južne stijene, smrzle su se guzice i proširio se vokabular.  Ali vrh je osvojen i to nekoliko puta J

Preko Mangupskog, Lista, Za gitaru, Rodila majka šeprtlju, Omladinke, Ogledala aka Zrcala, Glave i Damuzove plafonjerke  ekipica je opkolila Klek kao hrpa mrava.

Odmarali su na sedlu i ponovo išli u smjerove sve dok mrak nije pao. A onda se pod okriljem mraka posljednji navez spustio u stilu i zabava je mogla početi.

Za hranu su se pobrinule Eva i Ivana, a majstori roštilja Berni i Borna (došao ti nama opet) pobrinuli su se da sve bude spremno za gladne penjače. Svaka čast!!!! O tulumu ću samo reći – ko se sjeća pričat će i ponovilo se J J

Svanulo je jutro i uz veselo buđenje Malog Velikog Vođe ustali su, umili se i krenuli.  Dan je bio bolji nego prijašnji. Popelo se više smjerova, bilo je više veselih lica, više sunca i 2 velika rekorda.

 5 i više sati se penjala Omladinka i dobili smo  Doktora Prusika – Luka Karavidović J Jedno veliko bravo za usvajanje tehnike!

Drugi rekord se desio u smjeru HPD koji ne samo da je osvojen nego su se rodile i nove metode tehničkog penjanja.  Svaka čast ljudi!

Penjali bi mi još, ali dan se bližio kraju i trebalo je poći kući.

Pozitivno umorni i sretni spustili smo se u podnožje Kleka te krenuli prema Zagrebu.  Još jedan odličan vikend....and many more to come!

*Izvještaj je pisan u duhu penjačkog vodča za Klek. Nemojte šta zamjerit.