Fotografski kutak: slike s penjanja.

Penjači: Željka Sokol i Mario Ferenčak
Gdje: Klek
Foto: Rene Lisac, 07/2011

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Prvi izlet zimske alpinističke škole - Mlačca

Prvi izlet zismke alpinističk škole AO Željezničar je održan 15.1.2017. u Mlačci. Za one koji ne znaju Mlačca je soteska (na Hrvatskom bi to valja bilo kanjon?) u mjestu Mojstrana blizu Kranjske gore. U Mlačci je Pavel iz Športnog društvo lednih plezalcev Mlačca Mojstrana napravio umjetni slap koji se penje na top-rope. Odlično odabrano mjesto za prvi izlet škole, em je sve skupa pitomo i blizu parkinga, em se penje na top rope.

OK, prije samog izleta smo dobili za zadaću proučiti tehniku kako se penju zaleđeni slapovi te kako se rade sidrišta i osiguravanje u ledu (kvaliteta leda, postavljanje i vađenje lednih vijaka, izrada abalakov sidrišta i izrada složenih sidrišta).

Nakon što smo se skupili (svih 6 tečajaca: Mirka, Krešo, Stipe, Tomislav, Josip i ja, te naši voditelji Marko i Marko), postavili smo 3 top-rope linije i nakon toga nam je Marko Dukši praktično pokazao tehniku penjanja u ledu. Kako se zabijaju alati (čitaj cepini), kako se kreće po ledu i kako se "drži" težište (trokut), te zabijanje dereza u led i položaje nogu prilikom stajanja na prednjim šiljcima dereza.

E sad, da ne parafraziram ono što je Dukši već lijepo napisao o tehnici penjanja, najbolje je pročitati Dukšijev tekst na tu temu: page.php@id=1103.html i filmić kako to izgleda u praksi: https://www.youtube.com/watch?v=gZaYlJh7buY

Ono što smo mi tečajci ustanovili penjući top-rope je da uspijevamo držati trokut dok je led dovoljno položen. Kad se stvar malo zakomplicira i trokut postaje prošlost i počinje "survival mode" što je u stvari loše jer tako niti smo stabilni niti efikasni. Slična je stvar sa zabijanjem alata iliti cepina. Donekle je OK dok smo na lakšem terenu, a kad krene survival onda i zabijanje cepina više liči na paraolimpijske igre nego li na ono što je Dukši pokazao.

Dakle, treba što više penjati top-rope da bi se izbrusila tehnika penjanja i da ne bi ulazili u "survival mode". Will Gadd na svom blogu kaže da treba barem 150 cugova (pitches) popeti top-rope da bi se dobio kakav/takav osjećaj za penjanje u ledu. Isto tako kaže, da je bolje penjati nešto top-rope i učiti tehniku nego li u "survival modeu" proći neki slap. U svakom slučaju neću ni njega parafrazirati već ću dati link: http://willgadd.com/ice-climbing-is-not-rock-climbing/
A svidio mi se i ovaj njegov članak, pa evo, tko voli čitati: http://willgadd.com/note-to-self-how-not-to-fall-off-ice-climbing/

Dok smo mi penjali na svoje 3 top-rope linije, Slovenci su okupirali cijelu Mlačcu i tako gusto postavili linije da su rušili led jedni po drugima, bilo je tu i krvavih lica, a mene da nisu upozorili da teta pored mene upravo pada i zanjihala se prema meni, možda bi imao pokoji ožiljak. Ovako sam je na svu sreću rukom zadržao da ne zabije derezu u neki dio mog tijela. Na svu sreću smo imali dvije naše linije jednu do druge i uvijek smo jednu od tih linija držali slobodnom tako da napravimo laganu tampon zonu između nas i letečih Slovenaca i letečeg leda.

Za vrijeme penjanja i treniranja tehnike Mirki i meni se desila jedna zanimljiva i ne baš ugodna pojava. Dakle nakon što smo neko vrijeme stajali i gledali Dušija kako nam pokazuje tehnike, došlo je vrijeme da mi penjemo, naravno dosta hladnih ruku i nezagrijani. E sad, kad se uđe u "survival mode" onda čovjek i počne jače stiskati cepine i naravno nepotrebno trošiti snagu. Drugi problem osim trošenja snage je kad prestanete penjati i spustite ruke u normalan položaj, vrati se krv u dlanove i prste i prsti počnu užasno peći. Ja 10 minuta nisam mogao ništa sa rukama, a Mirki je Pavel pomogao tako što joj je ruke umakao u hladnu vodu. Uglavnom, nije baš ugodno iskustvo i trebalo bi ga izbjeći time da se zagrijemo prije penjanja i da ne cijedimo cepine prilikom penjanja. Još jedna stvar je tu i tamo spustiti ruku tijekom penjanja i malo je protresti.

OK, dok je jedna ekipa penjala, druga ekipa je kod Marka Vukovića radila sidrišta, abalakove, postavljala šraube i sve vezano uz sidrišta i osiguravanje u ledu.
Našli smo špiljicu u kojoj smo mogli isprobavati šraubanje sa lijevom i desnom rukom i isprobavati postavljati šraube na različite visine u odnosu na tijelo kako bi sami vidjeli gdje smo najefikasniji kod šraubanja.
Radili smo abalakove i mučili se spojiti dvije rupe u jednu, a onda još i provući zamku kroz rupu, ma milina.
Dok smo sve to radili ustanovili smo da led koji izgleda kompaktno i čvrsto, vrlo lako puca kod šraubanja kad je jako hladno. Isto tako, ako se šrauba postavlja na konveksno mjesto u ledu, stvar lakše puca nego kad se stavi u konkavno mjesto u ledu. Ja sam naravno pronalazio koliko konkavna mjesta (iliti udubine u ledu) da nisam mogao šraubu do kraja ušarafiti u led. Dakle, treba tražiti blago konkavna mjesta u ledu za šraubu, a još k tome led treba biti dobre kvalitete. I dosta je bitno, a možda čak i od životne važnosti imati dobro naoštrene šraube. Naime tupe šraube je teško i sa dvije ruke ušarafiti u led, a kako bi to išlo kad visiš na jednoj ruci ne želim niti zamisliti.
Vuković je cijelo vrijeme bio uz nas, davao nam savjete i ispravljao naše greške.  

Nekako se nakon ovog izleta osjećamo da bi mogli krenuti u neki pravi slap, probiti led :)  

Semper Fi!

Slatki Kmeca



Mlacca
Mlacca

Stipe i standovi
Stipe i standovi

Stipe i Tomo
Stipe i Tomo

Kmeco u trokutu
Kmeco u trokutu

Dooksi nadgleda i zapisuje
Dooksi nadgleda i zapisuje

Kreso penje a Stipe zihra
Kreso penje a Stipe zihra



created by: kmeco @ 2017-02-07 11:22:22 / updated by: kmeco @ 2017-02-07 11:26:53