na slici: Siniša Alavanja
gdje: Torre di Sella (Italija)
foto: Trpimir Jakovina, 07/2006

Produženi vikend oko 1.11. smo proveli na više lokacija, rekli bi ljudi da smo se razbježali kao rakova djeca no izgleda da dosta ekipe nije čula za taj izraz već rakove povezuju s Riječkim alpinističkim klubom.
Dakle, bili smo u nekoliko paralelnih stvarnosti, 2 auta #aožultras ekipe su produžili vikend i bili na Biokovu, neki su radili u ponedjeljak pa su "samo" vikend proveli na Dabrovima (2 auta), a jedan auto alpinista je ponedjeljak i utorak proveo na Paklenici.

U nastavku su izvještaji iz paralelnih stvarnosti:

---

Biokovo wellness tour 2016.

Grabeći cestom prema Slunju iskusni Jaran brunda pod teretom silne opreme, a nervoza i stres tekućeg tjedna polagano nestaju u oblaku dima. Nerazjašnjeno ostaje samo jedno pitanje – divlji kamp ili komocija apartmana. „Riješeno je“ promrmlja Marin nakon nekog vremena na što Željka, Pero i ja dižemo flaše nazdravljajući činjenici da će Thule ovaj put ostati čvrsto zatvoren. U sve boljem raspoloženju nastavljamo kroz od boga zaboravljene krajeve te bilježimo jednu asistenciju Reneovom posustalom Miceku koji te noći, nažalost, nije bio na Jaranovoj razini zadatka. U Makarsku stižemo kasno, a liježemo još kasnije jer se domaćinovo društvo ne odbija.

Jutro bez oblačka, ajnc-A apartman (omogućio Jure), pogled na more, a od opreme sve osim hidromasažne kade, ali što je tu je ;). Svi se spremamo u Tommyja i gadno kasnimo. Parkiramo nisko pod Borovcem, odrađujemo dio pristupa, ali nakon vijećanja uspon odgađamo za sutra – dan je prekratak. Spuštamo se pa pravac Makar GDSK penjalište gdje penjemo sportiće. Ide nam, spremni smo za sutra!

Gledamo u itinerar što dalje, kaže gala večera - ne bunimo se. Domaća spiza it is. Ližemo prste i obasipamo Marinovu mamu Miru zasluženim superlativima... fantastično!

Jutro isto kao i jučer, ali ovaj put ne kasnimo - pristupamo samouvjereno. Minutu nakon nas pod smjer dolaze Kranjci koje puštamo prve. Ulazimo Željka i ja, prate nas Pero i Marin - brzi smo. Slovenci nemaju skicu, penju neku varijantu drugog cuga - spori su. Nadobudno im dišemo za vratom, ali nam nakon detaljnog cuga bježe - ipak nisu toliko spori. Rješavamo smjer, cigareta i fotkanje na vrhu pa silaz uz crveno nebo - milina!

Gledamo u itinerar, kaže opet gala večera -  hmm… deja vu?! - ne bunimo se. Opet mama Mira, opet domaća spiza - magnifico!

Treće jutro bez oblačka, brza kava s Doktorom i pravac Borovac. Osokoljeni Željka i ja pristupamo Lykopolisu dok Marin i Pero u autu još biraju. Sami smo u impresivnom ambijentu Velikog Borovca, žurimo ali ne zaboravljamo uživati, iz smjera izlazimo taman u sumrak. Opet crveno nebo, spuštamo se. Momci kažu da su izabrali Sive jeze u Malom i da je kvaliteta stijene jedna od najboljih koju su penjali, međutim predugo biranje smjera rezultiralo je absajlom nakon drugog cuga. Ne dira ih to, dobro su raspoloženi.

Danas nas itinerar navodi put najbolje pizzerije u gradu i pizze s kozicama te najpopularnijeg kafića i dobre Kujunđuše. Slijede gastro i eno izazovi s Marinovim lokalnim drugovima do dugo u noć – ne žalimo se!

Zadnje jutro opet bez oblačka, itinerar kaže polagano ispijanje kave na rivi i check out - check! Uzimamo pite od sira (hvala Jure), opraštamo se od dragih ljudi i nastavljamo put Vrisovih Glavica. Za desert biramo Bez sunca se ne može! i Mirto Selvaggio. Sve se odužilo i kasnimo u dolasku pod stijenu, a kako nam ideja izvlačenja zapelog užeta po mraku nije nimalo privlačna, nakon trećeg cuga absajlamo.  Mlatimo pite i put pod kotače!

Opet grabimo cestom dok nam mlad mjesec i noćno nebo osvjetljavaju put do Zagreba. Češkamo se po glavi i zaključujemo da smo pravi sretnici!

Hvala obitelji Šapit!

by
Ivan Lajtman

Željka Sokol, Marin Šapit, Petar Kasum, Ivan Lajtman
28.10.-01.11.2016. 

---

Biokovo survival tour 2016

Kako 4 dana savršene prognoze na Biokovu pretvoriti u borbu za goli život? Pa prvo strgate auto, zatim šator i za kraj se uputite u neki od najtežih smjerova u blizini.    U upravo toj situaciji smo se našli: A) Orsat, željan nekih tvrdih ocjena tko bi rekao, B) Marko Mrše, moj prijatelj s veslačkih i alp ski avantura, nevjerojatno jak i fit momak koji se upenjava u 6b-ovima i spreman da ga odvučemo u neke dužince, i C) Moi, spreman pak da se izbijem u svemu u što me ova dvojica odvuku. Dok je wellness 4orka u sastavu Željka, Kasum, Šampita i Lajtman uživala u blagodatima apartmana, materine spize i stijena po izboru, ranije spomenuta trojka se borila sa žicanjem za prijevoz, (ne)spavanjem u travi na buri, hordama pasa i dugih cijevi, te ostalim neizvjesnostima.   Nakon 2 dana penjanja Vrisovih glavica i jednog dana Basta, kolo sreće se okrenulo, u formi prijatelja iz Splita koji nam ostavlja svoj Hyundai i time omogućuje: pristup Borovcima, konačni odmor u kolibici koja je nako 3 dana agonije djelovala kao vila 5*, i pokušaj smjera Aquarius (V. Borovac). Smjer je tvrdi madžarski 6c s dva detaljna cuga gdje u prvom 6c postoje 2 giba A0 koja još nitko nije oslobodio. Pipkali smo malo, zaključili da to mora ič i da to nebumo bili mi. Orsat je vukao 6c-ove a ja uglavnom ostalo pokušavajući i detalje slobodno. Do kraja smjera sam se očekivano potpuno izbio (padali smo ko prvi i ja i Orsat) da bi u zadnjem teškom 6a+ morao izsjedat da bi izgurao gibove, dok je Orsatinjo prošao sve free tvrdeći da se radi o drugom najtežem spitanom smjeru na Biokovu.    Iako sam skoro usred izleta od muke stisnuo Eject, uz sve okolnosti ipak smo ostali tvrdi i fino se napenjali s mađarskim hajlajtom zadnji dan - prste svih udova osjećao još danima. 

Popeti smjerovi:
Dalmatinski rulet (Vrisove), 6b / 150m
Božični koncert (Vrisove) 6b / 150m
Para Bura (Bast) 6b+ / 225m
? neki novi mađarski 5c6a? / 150m
Donkey trail 6a+ / 160m
Aquarius 6c, A0 / 320m

Orsat, Mrše i Rendžo

---

Nije popio lijek a okreće na Jugo

Bili smo u Paklenici. Zvijezda izleta se nije dala nagovoriti na pisanje izvještaja, pa sam obećala bacitI koju foru na njegov račun. Kaj da vam velim.

Jedan auto, dva štrika, Stipe, Jug, Branimir i ja. Za Halloween smo penjali Ča je od Draga (penjivi dio) i Centralni kamin.  Umaskirali smo se u ljeto pa smo kampirali. Jug je ogladnio i pojeo svu Dinkovu zalihu hrane. Osim juhe.

Do Sisveta sam toliko promrzla da nisam htjela penjati. Branimir i ja smo hodali do doma i tamo kuhali svoju kavu. I juhu.   Jug i Stipe su penjali Frankensteina i onda smo išli na pizzu. Ja sam jela juhu.

Nije to bilo kak je prije bilo.

Al je bilo!

Dora