Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Vlatka Šimunović i Nada Dabo, sklonište Martinova košara, Dinara
foto: Neven Petrović, 08/2007

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Izvještaj s ljetnog logora Komisije za alpinizam održanog u Ecrinsu

E moraš probat penjat u granitu, e granit je čudo. Drži sve… Granit je drugačiji… Granit je vrhunski… Prava ljepotica… Tako sam slušala priče mjesecima prije nego li je došao poziv od Komisije za alpinizam o ljetnom alpinističkom kampu. Penjanje u granitu! Vau! E idem, moram probat jer mi je dosta više slušanja, vrijeme je za isprobavanje. Kamp je bio predviđen za period od 30.7. – 7.8. Na kamp se prijavilo nas osam. Nikola Šoić iz Velebita, te Mario Ferenčak, Rene Lisac, Borna Špalat, Neven Kmetić, Petar Kasum, Ivana Samaržija (ja) i Orsat Kratofil iz Željezničara. Originalno je kao lokacija predložen Val Ferret, dolina sa talijanske strane Mont Blanca, no zbog velikih troškova smještaja i nesigurne rezervacije lokacija kampa je prebačena u Francusku, u masiv Ecrinsa. Rene i još nekolicina iz Želje tamo su bili prošle godine tak da smo sa skicama i vodičima bili dobro potkovani, a bogami i sa lokacijom za kampiranje i okolicom. Bazni logor smo podigli u mjestu Ailefroide, pitoreskom mjestašcu okruženom sa svih strana granitnim stijenama. U samom mjestu postoji veliki kamp u kojem smo prilikom dolaska već zatekli nekoliko stotina ljudi. Kako su prve stijene i smjerovi već na 15 min od samog kampa, to je vrlo popularna destinacija za penjače iz cijele Europe. Popularnosti vjerojatno pridonosi i pristupačna cijena noćenja od 7 eura po osobi, a nedaleko je i Briancon u kojem postoje diskontne trgovine, poput Carrefoura. Prvu noć je padala kiša pa smo drugi dan čekali da se stijena malo posuši i odlučili se za kratke sportske smjerove jer je nekima od nas to bio prvi doticaj sa granitom. Prvi dodir – totalno drugačije od svega do sad probanog! Sve se penje na noge jer oprimaka za ruke već u peticama gotovo i da nema. Više si moraš u glavi posložit da moraš vjerovat nogama i da će one držat. Drugi dan smo se svi razletili po dugačkim smjerovima od 200 do 400 metara dužine. Temperature su bile čvrste ljetne pa smo uživali penjući po suncu. Granit je stvarno čudo. Ja sam penjala malo više ocjene nego inače penjem i moram priznat da sam se već u prvom smjeru potpuno oslobodila i ufurala se u tehniku – sve na noge, one drže :-)

Dani su u kampu većinom započinjali jutarnjom kavicom u birtiji Planina. Da dobro ste pročitali! Birtiju drži obitelj iz Sarajeva koji su u Francusku pobjegli kad je počeo rat. No ne samo birtiju, već članovi iste obitelji rade i u trgovini Sherpa, jedinoj u mjestu pa samo se tako skompali s jednim od njih pa je za nas uvijek pripremao friški kruh i puštao nas preko reda u dućanu. Ah, mi Balkanci kad se nađemo, svi smo braća složna. Dani su se završavali večerom u drvenoj kućici koji su gosti kampa mogli koristiti, pa bi tamo punili mobitele, kartali, igrali Žlabor, Kviskoteku ili pak Milijunaša. Kamp je stvarno super, pogotovo za cijenu po danu. Idealan za obitelji malom djecom, penjače, planinare, izletnike svih vrsta. Okružuje ga potok uz koje rastu šumske borovnice.

E da, svaki dan se penjalo, barem većina nas, dok su si neki radili pauze. Smatram da je to bilo dobro iskorištenih sedam dana u Francuskoj. Granit je stvarno nešto posebno. Mene je oduševio, svaki pokret, svaki dodir bio je poseban. Takva lakoća, imala sam osjećaj kao da plešem sa stijenom. Za preporučit svima onima koji nisu probali. Ja sam ubrzo nakon Francuske otišla u Dolomite. E da tu se treba krampat, di je granit?! E kad se čovjek navikne na fine stvari…

Na kraju kampa smo Orsat, Nikola, Petar i ja (Ivana) krenuli za Zagreb dok je drugi auto odlučio ostati još tjedan dana i popeli još hrpu smjerova. Oj granite, penjat ću te opet!

Za izvještaj sam koristila i dijelove Orsatovog izvještaja za Komisiju.

 

Ivana Samaržija

 

Izvještaj za Komisiju (i što smo sve penjali) možete pročitati na: http://www.hps.hr/vijesti/4910/izvjestaj-s-ljetnog-logora-komisije-za-alpinizam-odrzanog-u-ecrinsu/

 

 

 



Dečki na sportićima
Dečki na sportićima

Ecrins
Ecrins

Ekipa
Ekipa

Ivana i Petar na štandu
Ivana i Petar na štandu

Ivana u smjeru
Ivana u smjeru

Kmeco penje
Kmeco penje

Mac u smjeru
Mac u smjeru

Mac i Kasum na štandu
Mac i Kasum na štandu

Rene i Borna
Rene i Borna

Kamp
Kamp

Dokolica u kampu
Dokolica u kampu



created by: kmeco @ 2016-09-28 11:09:42 / updated by: kmeco @ 2016-09-28 11:10:44