Tko: Anita i Iva
Gdje: Cho la pass, Himalaja
Foto: nepoznati sherpa, 2006.

Nakon dugog vremena literarne apstinencije nisam očekivao da će me jedan mali TS izlet potaknuti na izvještaj, no još manje je bilo vjerovatno da bi mogao, pakirajući se u petak navećer, pretpostaviti što me sve čeka sutradan.

Sve je počelo činjenicom da uvjeti isključuju sve opcije osim lagane turno smuke i mojim pozivom AOŽ da se svi, kao i novopečeni turno smučarji, priključe. S druge strane Vanja Starčević je radio svoju propagandu i u petak navečer smo završili na 4 auta i broju od 18, što je prema mojim saznanjima dosadašnji rekord u povijesti turno izleta.

 Mećava i ralice na putu za Ljubljanu, masovni susret na Jeseničkom Petrolu, svježe zabijeljeno čarobno okruženje Karavanki i gomile dobrog raspoloženja. No AOŽ auto, uz Maria, Igora, Kmece i mene, vozi i konspirativni kamen smutnje - Kaštelu koja nas još od 5:50 na Kinky Crossu jaši da moramo ič na Dovšku Babu, pa Baba ovo pa Baba ono. Dva auta predvođena upornim Vanjom nastavljaju prema Sella Nevei dok AOŽ i AOV (Bojko, Ines, Lux) auti grabe prema Babi pod motom: "Baba je Baba, al dvaput je dvaput". Naime Baba je bliža od Neveje ali i kraći spust, a gornji lijepi i otvoreni dio možemo odraditi dvaput.

 Cesta iz Dovja je fest zasnježena i moj crni 4x4 visoko na gozdnoj cesti ostavlja putnike i vraća se po AOV-ce da im skratimo pristup. Lanci su gore, kočnica, zanosi stražnji kraj, puštanje kočnice da se ispravi smjer, semti taman auto u suprotnom smjeru, pa opet kočnica, proklizavanje na ledu pod snijegom, volan u desno, uz poljubac sa slovencom završavam u grabi. Long story short, dok vadimo traktorom crnog miceka iz grabe ostatak ekipe odlazi na turu a ja ostajem ispunjavat izvješća... Ispostavilo se da sam sudarom počastio Vojka Bučera, legendarnog alpinista iz 60'ih i 70'ih, koji je s partnerom ponovio Sfingu prvi odozdola i stanuje 100m iznad mjesta cirkusa. Žena čaj i kolače, Vojko njihov domači pelin - izvještaj se razvukao u rakijanje, čavrljanje i zezanciju do iza podne. Ipak pozdravim se s Vojkom, autu više ne možemo pomoći, a brda i dalje zovu.
 

S pelin raketom u riti udarim tempo da sustignem ekipu koja je negdje razbana na pol brda. Prvo sustižem AOVce koji su kasnije krenuli i pred vrh nalazim ostale. Na tabli piše Dovška Baba 1891 gdje imamo grupni fotosešn na temu "Disi bio 91', pa kaj di sam bio, bio sam na Babi, i to još 1891...." Spust je bio solidan, u blago otežanom pršiću i dalje jurnjava po šumi (uz naganjanje srna) i cesti do auta.

Iako dost smoreni na kraju, Kmeco i Igor su muški i sa zadovoljstvom odradili svoje alpsko turno krštenje. U birtiji kod Aljaža opet 4 auta, kao da se nismo niti razdvojili. A Baba nije na kraju dala dvaput no zato su tu novi prijatelji s kojima ću se družit, u najmanju ruku, oko osiguranja.

Rene Lisac