na slici: porodica Jakopec, Vranjska draga
foto: Iva Kaštela, 11/2007

Nekad jednostavno treba samo otići. Tjednima je grupica od 12 zainteresiranih pod koordinacijom Saleta i KA kalkulirala gdje i da li uopće ići po ovim visokim temperaturama, i na kraju je nas 7 reklo iđemo i to u Cogne.

Vođa Dragec u navezi s Perom, Istarska naveza Đana i Davor, i sklepana trojka ST-RI-ZG Bocko, Frano i ja kojima su partneri u hodu odustali. Nitko od nas nije penjao led u Cogne, vodič nismo imali, nismo znali koliko ima leda, neki kao ja nisu znali ni s kim će penjati, prognoza je bila neizvjesna... no ipak smo se utrpali u kombi i otišli provjerit. Na kombiju pak preko velike slike Bijelih stijena piše: "Volte planine? Dođite na www.hps.hr". Pa valjda ćemo u bijelom svijetu naići i na nekog ljubitelja planina pa da se pojavi i koji dodatni klik na HPS-ov web... 

Ralica u Gorskom kotaru, skupljanje na vratima jadrana, preskakivanje ograde na Decathlonu Brescia i iza 18 smo u apartmanima kompleksa Ciel Blue pod skijaškim stazama Pila na brdu iznad Aoste.

Osim punog kombija raznorazne opreme, skijaške i penjačke, koja će nam omogućiti bogat outdoor tjedan, u apartmane smo dovukli prilične količine koječega da nam osiguraju i indoor komfor i wellness: od neizostavnih lonaca graha i sarmi, preko tekućih i plinovitih dobrota do multimedijalnih sustava projektora, laptopa i zvučnika.

Nakon dobrog penjačkog dana redovito je slijedila izvrsna klopa najčešće u režiji by Bocko, dobrote by Pero i filmska večer. Za savršeno svakodnevno montiranje plahte za projekciju i ostale visinske radove bio je zadužen naravno Dragec.

  Da ne ispadne da se radi o nekom osnovnoškolskom maturalcu... ali kako u kratkom izvještaju opisati tjedan dana penjanja u srcu Alpa? Prvi dan je uz sve to trebao biti najtopliji pa smo se uputili u Valeille koja kreće iz mjesta Lillaz, nešto uz dolinu u odnosu na veći Cogne, dolinu koja obiluje slapovima (oko 80) na visini preko 1850m.

Već iz daljine, s parkinga, moglo se vidjeti debele bijele linije koje se spuštaju niz sjeveroistočne padine... i tu je sve počelo.

Frano i ja ravno dva najbliža slapa, Bocko u pješačko foto izviđanje doline, a ostali na ledene sportiće na upenjavanje.

Navečer projiciramo Bockove fotke ostalih slapova i luđaštvo od filma Sharp End čime samo potpirujemo već dobro zapaljeni entuzijazam.

Drugi najbogatiji dan penjanja, svi penju po barem dva slapa i padaju najteže ocjene na kampu. Opet doza penjačke psihodelije - Sharp End. Dan treći opet smo vrlo rano u istom kvartu, uspješno napadamo i slapove sa zapadne strane doline koji se već pod jutarnjim suncem opasno zagrijavaju. 

 Ne bi čovjek vjerovao, ali nakon tri dana meni je leda, slapova i inog bilo više nego dost. Dok drugi opet jaše led Lillaza, a Frane i Bocko penju svoj prvi samostalni slap, ja uzimam poludnevnu ski kartu na skijalištu Pila i istražujem malo kvart. Nakon pola danja fenomenalnih staza priječim oko 2 km grebena između tri vrha gotovo identičnih visina, Pointe Couis (2662 m) - Pointe  du Drinc (2662 m) - Pointe de la Pierre (2653 m). I bacam oko na prekrasni 3tisućnjak Pointe Valletta.

Četvrti dan je sad i drugima već dost leda i stavljamo skije u pogon. Cilj je žičarom do 2240 m, turno ski padinama Vallette do sedla i oštrim grebenom na vrh visok 3090m. Jedino Bocko radi wellness u kadi a Pero i Frane idu istražiti dolinu Valnontey koja se diže ravno iz Cogne i prema info od penjača koje smo susreli, također iako visoko, vrvi ledom. I debelo penju slap Cascada di Patri dok mi ostali, bolje naspavani, pod vedrim nebom i osunčanim padinama grabimo prema Valletti.

Na Dragecovu ideju, umjesto okolišanja preko sedla i grebena, okrećemo se u direktne grape u sjeverozapadnoj stijeni, u potrazi za finom špurom za odskijati ili kako bi rekao naš Ogulinac "dobrom đombom". Grapa se zatvorila 100tinjak metara prije vrha otkud Đana i Davor skijaju, a Dragec i ja penjemo dalje prema vrhu. Nagrada je bila jedan od najboljih spusteva, oko 900m visinskih plutanja i ronjenja po savršenom pršiću, te još pola toliko po unatoč kasnom popodnevu fino popeglanim ski stazama.

 Stvarno nam nije trebalo puno, malo pogled u vodič, malo izviđanja, malo pričanja na štandovima sa supenjačima... i korak po korak se sve otvaralo jedno za drugim. Zadnji, šesti dan smo se uputili u Valnontey gdje su Pero i Frane dan ranije uspješno savladali svoj slap i saznali za dodatne u blizini. Da sam bar dijelom Francuz potvrđuje činjenica da stalno nalijećem na neke nenormalne i nabrijane Britance. Zadnji dan se po drugi put susrećemo u slapu i opet neka izmišljena drama i kuršlus. Pogled na impozantni i svjetski slavni WI6 Repentance Super okrunio je naš posjet Cogne.

 Kamp 2016 obilježila je neka bojazan hoće li biti uvjeta, koju smo mi iskoristili na najbolji način - Carpe svaki Diem - jer ne znaš kakav će biti idući. Nije bilo jednom da su "određene naveze" si rekle ma idemo u još jedan, ili otkrile na silasku neki kratki komad leda, znajući da će kasniti na dogovor kod kombija. Na kraju se penjalo svih šest dana logora, hvala Saši i KA na organizaciji, Dragecu na menađerstvu i logistiki, Peri na upornom upravljanju našim malim tenkom i svim ostalima na genijalnom društvu! 

Ponovilo se!
 

Na logoru "Cogne 2016" od 20. do 27. veljače popeti su slijedeći smjerovi:

DOLINA VALEILLE:

- Pattinaggio Artistico, III/3 180m

Đana Petrović I Davor Matošević, Frano Udović, Željko Bockovac i Rene Lisac, Petar Kasum i Dragan Dragičević

- Lillaz Gully, III/3 M 200m

Đana Petrović I Davor Matošević, Frano Udović, Željko Bockovac i Rene Lisac, Petar Kasum i Dragan Dragičević

- Hard Ice in The Rock, III/4 M 300m

Petar Kasum i Dragan Dragičević

- E Tutto Relativo, III/4+ 180m

Đana Petrović I Davor Matošević, Frano Udović i Rene Lisac, Petar Kasum i Dragan Dragičević

- Tuborg, III/4-5 200m

Rene Lisac, Frano Udović i Željko Bockovac

- Lau Bij, II/5 80m

Rene Lisac i Frano Udović

DOLINA VALNONTEY: 

- Cascata di Patri, III/3 250m

Đana Petrović I Davor Matošević, Frano Udović, Željko Bockovac i Rene Lisac, Petar Kasum i Dragan Dragičević

- Acheronte, III/3 300m

Frano Udović i Petar Kasum
  POINTE VALLETTA (3090 m), sjeverozapadna stijena:

- Direktna grapa, 70°,M 250m
- Lijeva grapa, 45°, S3/4 300m
Rene Lisac i Dragan Dragičević