na slici: Iva Kaštela i Danko Ferber, povratak sa Glocknera
foto: Martina Pehar, 06/2007

 Na brzinu okupljena trojka, Sonja iz Pk Horizont, Daroslav i ja krenuli smo

u nedjelju, u 5 ujutro iz Zagreba prema Vršiču. Cilj nam je bio popeti se Župančičevom grapom na Malu Mojstrovku i ako bude vremena proći i Pripravniškom.

Župančićevom nitko od nas nije još prošao. Jedina informacija o razmerama bila je ona N. Skendrovića gdje u svomeizvještaju spominje stariji par slovenaca koji su njome popeli vikend ranije.

To je zvučalo ohrabrujuće, zaključili smo, osim ako nije razgovarao sa Štremfeljima. Oko pola 9 stigli smo na prijevoj. Bilo je jako hladno na parkingu, ali čim smonad cestom krenuli gore i izašli na sunce trebalo je skidati višak odjeće.

Pred nama i iza nas podosta ljudi, svakojako opremljeni, žurili su svojim rutama. Snijega na stijenama malo, na padini dovoljno za skijaše.

Približivši se grapama, vidimo da je Butinarjeva napola suha i pusta. Većina ljudi odlazi prema Pripravniškoj, mi skrećemo desno u Župančičevu.

Prvi dio je strmi kuloar sa dovoljno snijega i ugaženim stopinkama.Nakon njega izašli smo na položitiji,široki i još duži plato koji je bio zavijen u oblake i maglu. Na njegovom kraju našli smo slovensku ekipu kako navezaniskreću lijevo u stijenu, preko zaleđenog višemetarskog skoka.

Rekli su da penju Župančičevu ali da je većina prošla varijantom malo dalje iza njih ( Na vrhu su nam kasnije rekli da je naš izlaz u stvari pravi. ).Mi odlazimo za tom većinom. Slijedeći tragove naišli smo na manji zaleđeniskok koji lako prolazimo i nakon kraćeg vrludanja između stijena ulazimo uzavršni, dobro zasniježeni dio grape.

Na vrhu petnaestak ljudi i nekoliko kavki. Vidljivost ni do Velike Mojstrovke. Kratko druženje, razmjena čokolada i pića i dogovor. Daroslavu i Sonji je dosta,meni nije. Oni odlaze dolje preko Grebenca a ja se odvajam kod Pripravniške sa namjerom da se njome spustim i onda popnem.

U grapi je snijega bilo malo i na mjestima je bila vrlo strma. U sredini me dočekao suhi skok koji sam obišao udesno nekom poličicom sa koje je jedini silaz bilo par metara gotovo čiste okomice. Uskoro me sustigla ona grupa spomenutih slovenaca. Pričekao sam ih na ulazu grape da svi izađu i krenuo ponovo gore. Išlo je, naravno, brže nego dolje, do onog malog skoka u sredini.

On je odozdo izgledao puno lakši, ali kako ja nisam na "ti" sa takvim miks situacijama prijelaz preko njega imao je dašak pustolovine. Izašavši na greben odlučio sam da je bilo dosta otpenjavanja i krenuo dolje na Grebenec.Do auta sam bio oko pola 3. Sljedio je još ručak u Koči na Gozdu i povratak u Zagreb.

Sonja i Daroslav bili su više nego ugodno društvo za posljednji ovozimski vikend u slovenskim brdima.

Zahvaljujem Nikoli na informaciji.

U privitku su fotografije.

Siniša Kecerin