na slici: Maja, Danko, Vedran i Mario na vrhu Butinarjeve grape.
foto: Iva Kaštela, 1/2012

Pričalo se o tome već duže vrijeme, ali sasvim neformalno na poziv Bojka i Mije skupilo se 80tak prijatelja ovu nedjelju 2.11. kako bi na vrhu Kleka sagradilo piramidu u spomen na Milasa. Iako je broj ljudi na čijim je srcima Krešo ostavio svoj trag nebrojeno veći, kolona od 80 ljudi kako iz ruke u ruku prebacuje kamen po kamen iz jaruge na vrh je bio jedan zaista dirljiv prizor. Cijelu priču i samo slaganje koordinirao je Miše, suhozidni genije i terenski maestro udruge Dragodid.
Od Aožovaca tu su bili Jug, Pero, Sinke i Daro. Mac i ja smo imali konspirativni plan da uranimo kako bi popeli Dadin tehnički smjer iz 80-etih pod nazivom "Kao u Dobra Stara Vremena", donijeli kroz smjer i komad kamena za piramidu na vrhu te se pridružili gradnji. Moj odabir za kamen je bio komad bijelog mramora kojeg sam našao 10tak metara ispod jame iz koje sam se izvukao pod Khan Tengrijem, privukla me njegova bjelina u bijelom snijegu. Ali ne zato jer se bijelo u bijelom ističe nego zato što je za Tengri karakterističan crvenkasti mramor, a ne bijeli. Obzirom da je smjer barem V+, A2 od 190m zaključili smo da je bolje odmah u 8h donijeti bar neku hrpicu na vrh, jer tko zna što će biti poslije. Tako smo i učinili, uzeli sa sipara par glonđi, napunili ruksake i napravili malu piramidu na vrhu kao početak velike koja je trebala uslijediti. I ubacili se u smjer.

Nakon prvog cuga slijedio je mali reality check. 2h osvajanja 40m prve dužine, drhturenje na rđavim klinovima, zabijanje 6-7 novih, krš neviđeni, Mac prusicira... agonija je trajala preko 2h, podne je, a nismo još došli ni do prvog A2. Pogledamo se, zavežemo si još po kamen na pojas i bris po HPDjki. Da kataklizma bude potpuna otkrivam da sam izgubio komad mramora, koji je bio i kakti svha cijele priče... Izlaz radimo po Dadinoj varijanti, koji je također vrlo uspješno sačuvao izvornu krušljivost prvih penjača.

Izlazak tom varijantom nije bio poseban samo zbog lijepog previsa tik pod samim vrhom, već radi iznenadnog susreta s gomilom poznatih lica koja su napućila vrh Kleka i veselo prebacivala kamenje na već skoro 70tak cm visoku piramidu. Da stvar bude interesantnija, izgubljeni bijeli mramor mirno je stajao odložen tik uz piramidu i čekao svoju ugradnju! Mišetu je privukao pažnju dok su vukli kamenje sa sipara, pa ga je donio na vrh!

U jezgru piramide pri vrhu ugrađeno je svo posebno kamenje s raznih dijelova svijeta i pažljivim slaganjem piramida je stabilno dosegla visinu znatno preko 1m. Kamenje se slagalo kao tetris nevjerojatnim skladom i lakoćom, a popunjavanje manjih pukotina i rupa koje dodatno stabilizira strukturu bilo je toliko zabavno da jednostavno nismo mogli prestati. Da nas nije zalazak sunca prebacio u pomalo meditativniji mood, mislim si da se izvorni Klek, visok 1182m, ne bi zaustavio samo na trenutnih 1183!

Zasluženo savršeni da za jednu ovakvu prigodu, kad kažem hvala puno svima to je zapravo jedno veliko hvala Kreši. Koji kao da je još uvijek tu, i smješka se negdje u pozadini...

Rene

klik za FOTKE