Skija: Gordan Budić
Gdje: Johannisberg, Austrija
Foto: Dino Galvagno, 10/2012

From: Rene Lisac - [email protected]
Date: Wed, 18 Jun 2014 12:52:42 +0200

Prvo je za nju nam rekla Jenny iz Gospić‡a pa je Milas iskopao i nešto preko weba, zatim sam ju ja posjetio na povratku iz Gospić‡a i vidio uslikao, da bi ju tek ove nedjelje nonšalantno napali Milas, Rale (AOV), Josip Lux i mua. Radi se o Kalić stijeni koja se značajno uzdiže iznad Kosinjskog polja, stalno mjerkajuć‡i trake nekad obrađenih polja i brojeć‡i bezbrojne meandre rijeke Like koja na samom kraju polja nestaje u Markovom ponoru.

Po makadamu iz Gornjeg Kosinja dovezli smo se na 300tinjak metara i kroz šumu poprečili pod nju. - ravno iz šume pod ogromni 70metarski južno orjentirani previsni zid. Whoa! Tu nećemo početi zaključili smo i podijelili se: Milas i Rale napadaju rampe i grebene sa Zapadne strane dok Lux i ja u ploče i kamine s istočne. Nadali smo se laganim četvorkicama da istestiramo stijenu, no naše ploče su svako malo postajale glatke, zajede pomalo zarasle i na kraju kamini pomalo i previsni. Tako smo Lux i ja nakon cca 108m trpanja ponajviše klinova pa zatim i frendova i čokova, čupanja bilja, klizanja po mahovini i svakakvih drugih opskurnih penjačkih radnji u 3 cuga ipak savladali smjer koji smo nazvali "Zeleni Kamin", težine UIAA V. Dotle su se M&R okušali u rampi i apseilali zbog neprelaznog glatkog detalja i prebacili na greben koji je jednako iznenađ‘ivao kao i naš kaminski smjer: ide pa nejde pa završiš na tornjić‡u pa apseilaš da bi dalje... greben koji su savladali nazvali su "Greben Lavljeg srca" dužine __ i ocjene__.

U međ‘uvremenu smo Lux i ja odluč‡ili apseilat preko centralnog previsa gdje bi mogla ići‡ jedna od najljepših smjeri u stijeni koja se provlači kroz kamine i pukotine njezinog desnog dijela. Šta reć‡, bacili uže ja apseile-ao i ostao visit u previsu. Šit krivo mjesto, prusiciraj 35m. Pokušaj dva, pametnji smo, prusiciraj 10m. Pokušaj tri, pravo mjesto ali i dalje visim u zraku, zanjišem se, nekako dohvatim se stijene i zakucam klinove za štand. Spusti se i Lux, ali zapelo uže. Prusiciram i treć‡i put (opet 35m) i mislim na dragog Ceraja kak se ceri negdje sa svog zmaja. Nakon popravka užeta i zamjene drveta zamkom i matičarem uspješno apseilamo do dna. U cijelom procesu sam smjer probao i penjati i osim par još nejasnih segmenata to bi mogla biti jedna krasna VI ica s previsima nakrcanih tramvajcima.

Kako se nebi gubili pješice da pokupimo opremu s koje smo apseilali na vrhu penjemo neki lagani dio istočnog dijela stijene, ali fak opet glatke ploče, okomiti kamini... ispala je smjer "Botanički vrt" ocjena IV, 70m.

Stijenu i opisali kao mješanca izmeđ‘u Dabrova i Kleka, dok je glatki i previsni dio nešto sasvim deseto, zbog udaljenosti i oskudne visine svakako nije nešto što bi se trebalo pretvoriti u značajnije penjalište, iako po još koji smjer bi se dalo vratiti. Ako ništa drugo pogled koji se pruža sa stijene na taj pomalo zaboravljeni Lički kutak je svakako vrijedan bar jednog dolaska.