na slici: Pado i Hren
gdje: Triglavska stijena; Kratka nemska
kad: 07/2010

From: Antonijo Begić
Date: Sat, 3 May 2014 16:31:58 +0200

Neki u Sloveniju, neki u Paklenicu, a mi jednodnevno prvomajski na Dabarske kukove. Četvrtak ujutro, 06,04 cca, put Velebita krećemo Rene, Igor, Mac iz Velebita i ja. Putem se izmjenjuju sunce i kiša ali prognoza bi trebala izdržati.Oko devet sati dolazimo na mjesto zločina. Zajedno idemo prema Rujičinom kuku ali Rene i Mac odlaze u Via Manuela 6b, Igor i ja u Velebit express 5b. Vrijeme odlično, smjer mekan ali super i za preporuku ako postoji netko da to nije penjao. Relativno brzo izlazimo na vrh, čekamo Renea i Maca te se zajedno spuštamo. Vrijeme se malo mijenja, navlače se neki čudni oblaci. Dvojimo što i kako. Sve više oblaka je tu. Sportići ili "normalan smjer"?? Rene i Mac se odlučuju za još jedan smjer u Rujičinom kuku, Singing in the rain 6a. Igor i ja umjesto Lafiglie del capitano, odabiremo kraći i lakši Bibl und Bubl 5a s mišlju: to je lagano i kratko, to stignemo popeti da ne pokisnemo. Već na samm ulazu sam trebao znati da od našeg plana ništa, pošto su prve 2/3 prvog cuga bile pod slapom pa smo kombinirali neke naše ulazne varijante što nam je uzelo puno vremena. U drugom cugu je počelo rositi, stijena mokra ali da se, ide. Naravno da nebi sve završilo na u nekoj socjalnoj rosulji, 20 metara prije kraja potop u punom smislu te riječi. Abseilamo mokri do kože, i trčimo prema autu koliko nas noge nose (dok nas Rene i Mac čekaju u autu na suhome). skidanje pojaseva i tom slično ne pada nam na pamet, ulijećemo tako u auto i u tunel na pospremanje.Iako sam znao da je nakon Kleka, Paklenice, Kalnika pa čak i Sljemena red da pokisnem i na Dabarskim, Igor je spoznao da je nakon Zvonca i Keleta i na njemu red da pokisne samnom. ;))Sve u svemu, bez obzira na kišu, isplatilo se zapaliti na Dabarske.

živiJo 1. maj!!
Toni