 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Slapovi Tamar (Rastlinca 120m, WI4) i Slemenova Spica
From: Rene Lisac - [email protected]
Date: Mon, 16 Dec 2013 12:40:42 +0100
Kako izvući najbolje iz vremenskih, snježno ledenih i ostalih uvjeta... to
je uvijek patnja predodređena za kraj tjedna. No jednom kad odluka padne,
zadatak je samo uživati...
Tako je bilo i ovaj tjedan, nakon prošlog vikenda i savršenog ubadanja u
zaleđene slapove Čedce, u ovotjedno sito su upadali planovi od Jezerskog i
Tamara, preko Malte i čak Cogne-a u Italiji (wtf???), pa sve do Paklenice.
Htjeli smo u slo, htjeli smo led, ali jednostavno je bilo pre toplo.
Vijesti su dolazile kako se sve ledeno u slo ruši, zatopljenja do 10st C i
slično. No ipak u petak već debelo iza podne, slo doušnik potvrđuje moje
bačeno oko na Tamar, odluka je donesena i već nekoliko sati sata iza toga -
petoro nas je utrpano u Nikolin monovolumen. Nikola, Mario, (Ray)Banovac,
Kele und mua. To se zove entuzijazam! Neki su doduše žalili da
postavljanjem thuleta na krov spomenuto vozilo nije postao duovolumen i da
mogu ponijeti i skije, ali jednostavno nije bilo vremena.
Cilj je bio prespavati u Tamaru kako bi još po mraku započeli sa slapovima,
dok je temperatura još debelo u minusu, i napasti Centralni slap.
Pristupamo skoro u ponoć po mjesečinom idilično osvjetljenoj Tamarskoj
dolini. Konstantno pratimo temperaturu, -5, -7, -9... oujea! Rošada i
priprema svemoguće i svenemoguće opreme u domu i spavanac.
Mrak, hladno, tišina... tko će ustat ispod hrpetine deka (tzv double
decker)?? Hodamo tek nešto prije 7 i termometar već pokazuje nulu. :(
Centralac i Rastlinca izgledaju najbolje iako daleko od idealnog. Opremamo
se, vježbamo i zagrijavamo prečkajući pod centralcem, koji šumi od vode pod
njim i stvara neki osjećaj nemira, a usto i svijeća izgleda, ako ništa
drugo, nimalo školski. Selimo se pod Rastlinca koji nas dobroćudno i u
tišini dočekuje - penjemo svakako njega. Sanda i Kele na mojim halfovima,
Mario i Nikola u drugoj navezi. Lagano pikamo, prestiže nas samo jedna
naveza brzih slovenaca, no osim toga cijeli Tamar je naš! U 3 cuga smo
vani, Sanda već pika kao prava ledna penjalka, a i Kele se do 3. cuga
izvrsno ufurao, unatoč manjku drvnog treninga i teškog tjedna koji je ostao
iza njega.
Da ne bi samo na tome ostalo, nastavljamo nakon slapa dalje u šetnju prema
Slemenovoj Špici, koja se brzo pokazala da je zapravo ronjenje kroz pršić,
ponekad i do trbuha. Izvrstan kondicijski trening od 2:45h (Inače treba oko
sat i pol) i nagrađuje nas sunčevim zrakama na vrhu Špice i zalaskom za
Jalovec - mali zimski raj najljepše terase u Julijcima. Skotrljali smo se
dole još toliko da se nauživamo u izvrsnoj klopi doma u Tamaru,
prepakiravanje opreme (svaki put zatrpamo kompletni hodnik) i lagano za ZG.
Čini se da smo opet uspjeli izvući maksimum iz SLO, a raznolikosti i
ljepoti ture jedino konkurira predobro društvo i prateća zajzezancija,
ponovilo se!
00 nocno pakiranje za tamar.jpg
01 Jah love c pod mjesecinom.jpg
02 jutarnji pristup slapovima.jpg
03 preckanje za zagrijavanje.jpg
04 pod centralcem.jpg
05 penjemo ipak Rastlinca - Sanda.jpg
06 drugi cug pod nama.jpg
07 Goran upada na drugi stand.jpg
08 nastavak prema slemenovoj spici.jpg
09 al ko da su nam noge odrezane.jpg
10 na slemenu sunce.jpg
11 puf pant.jpg
12 zadnje zrake na vrhu.jpg
13 suncani gablec.jpg
14 sa spice prema sjeveru.jpg
15 zalazak sunca za jalovec.jpg
16 povratak iza nas slapovi.jpg
created by: zeljeznicar @ 2013-12-16 12:46:01
|
|
|
|
|
