|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Grossglockner via Studelgrat (530m, AD+/M3+)
From: Rene Lisac - [email protected]
Date: Thu, 21 Nov 2013 10:54:19 +0100
Već me je pomalo bilo sram da sam, u tih par godina koliko se po brdima
muvam, uspješno izbjegavao to prekrasno brdo. No očito za sve ima pravi
trenutak, i očito kod mene je to rijetko na standardni ili uobičajeni
način. Nakon odrađenog francuskog odnosno zapadno europskog prvijenca preko
Frendo (page.php@id=2497.html) došlo je vrijeme za
austrijski. Dugogodišnja želja da to bude preko Palavicini kuloara morala
je, zbog potencijalno loših lavinskih uvjeta biti zamijenjena sa suhljom
južnom stranom. Bar smo tako razmišljali Dario i ja, nakon dosta
konzultiranja i sa starijim znalcima. A odluka da ću na Gross ići nikako do
skijama ipak nije bila promijenjena.
Rano subotnje kretanje od 6h iz ZG pokazalo se ispravnim zbog duge vožnje i
određenih lutanja do Kalsa i Lucknerhaus-a na 1910m, gdje ostavljamo vozilo
i krećemo u bjelinu s pogledom na našu ciljanu piramidu. Dario pješ a ja
naravno odmah iz auta na skije. Prestižemo na putu do Studelhutte dvojicu
čeha u teškoj ratnoj spremi za bivak na ledenjaku (u jednom trenu se jedan
prevrnuo u snijeg pod težinom i visinom ruksaka :-) Usput penjem i skijam
neku flanjku iznad doma i uz zalaz sunca stižemo u ugodnu zimsku sobu u
kojoj nam se pridružuju 3 Sazburška bordera. Dugo i relaksirajuće
poslijepodne uz peć na drva, kuhanje i čavrljanje završava spavancem već
oko 21h, savršena priprema za sutrašnji uspon.
Nedjelja 5:30, brzi doručak, ostavljanje viška stvari, isprika borderima
što mi je njihova taman suha majica upala u lonac s otopljenim snijegom, i
off we go! Lampice i mjesečina se zamjenjuju izlazećim suncem dok sami
prtimo prema početku grebena, ja veselo na skijicama, Dario malo malo manje
veselo propadajući pješice kroz svježe napadali pršić. Oko 9h navezujemo
se, skije na leđa, dereze na pance, cepini na zamke i krećemo. Greben, koji
je odozdola izgledao gotovo potpuno suh, zapravo je bio pošteno loaded sa
prhkim snijegom. Obzirom da do sada nisam imao prevelikih iskustava s mix
uvjetima, trebalo mi je nekoliko cugova da se ufuram, pancerice s derezama
kao i skije na leđima nisu tome nimalo pomagale. Sve u svemu u tim uvjetima
bili smo znatno oprezniji i sporiji tako da do znamenitog "Frustuckplatza"
dolazimo oko 11h, 4:30 od polaska iz Studlhutte. Na tabli piše, citiram:
"Ako vam je trebalo više od 3h do ove točke od Studlhutte, vratite se
nazad. Očekuju vas major difficulties from now on. Vaš život ovisi o tome."
Hm. Zanimljivo. Dario i ja se samo pogledamo, shvaćamo da nije vrijeme a ni
Platz za nikakav Frustuck i udaramo u tempu prema vrhu. Izmjenuju se tricky
zasnježene prečnice, kopanje kroz snijegom zatrpane police i zasipane
zajede, glatke ploče markirane zarezima dereza, eksponirani hrptovi i
lijepi kamini, zaobilazni tornjevi... uzbuđenja i iznenađenja iza svakog
ugla. Sretni izlazimo oko 15h na vrh, i dalje sami samcati, okruženi 360st
bijelim vrhovima od Kamniških i Julijskih do Dolomita i Monte Rosse, hvata
nas neki Himalayski dojam samoće u moru bespreglednih zabijeljenih vrhova.
Povratak je bio dug, meni zasluženo zabavniji nego Dariu, fenomenalni spust
od preko 1700 visinskih metara započeo je skijanjem 50st strme grape koja
se spušta s malog Glocknera i završio ravno kod auta. U međuvremenu smo u
zalazak sunca otpenjavali neki kuloar na ledenjak kako bi skratili put koji
ide preko Erzog Johan i Aldesruhe, još sam se ja zaletio sa skijama po
ostavljene stvari u Studelhutte da bi pod lampicama lagano do 19h završili
ovu prekrasnu turu.
Vrlo ozbiljna tura u ovim uvjetima, vrlo dobar trening i penjača, odlična
skijača, savršena prognoza, izvrsna zezancija a sve u nenadmašnom
Gloknerskom ambijentu. Neki će reć da pretjerujem. Dodatno raduje i
neočekivana situacija kad vam, nakon s respektom odgledanih filmova o
Poljskom alpinizmu, na povrratku u Studlhutte 4ero Poljaka alpinista, koji
upravo tjedan dana rade ture po Alpama, iskreno i s oduševljenjem čestita
na usponu.
01 Na skije iz auta - Lucknerhaus.jpg
02 dolinom prema Studlhutte.jpg
03 Studlhutte u zalaz.jpg
04 Na ledenjak s lampicama.jpg
05 Studl-juzni-greben.jpg
06 Ulazak na greben-skije na leđa.jpg
07 Dario bolderira pozer jedan.jpg
08 donji dio grebena.jpg
09 eksponirano jelte.jpg
10 pod plocastim detaljima.jpg
11 plocasti detalj.jpg
12 zasnjezene precnice.jpg
13 neugodne flanjke.jpg
14 woohoo tezave so pri koncu.jpg
15 plavo oranzni navez na vrhu.jpg
16 silaz u sumrak.jpg
17 doskijavanje do auta u noc.jpg
created by: zeljeznicar @ 2013-11-21 10:56:01
|
|
|
|
|