na slici: Gams na vrhu Skalaške & Gorenjske
gdje: Triglav
foto: Iva Kaštela, 08/2009

From: Marijana Babić - [email protected]
Date: Sat, 16 Nov 2013 11:11:51 +0100

i tako nakon kampa u brelima pomislih: ah, kad cu ja penjat dugi smjer u omisu ili pak biokovu..

i evo lipog iznenadenja..

Ja i moj partner (kojeg san upoznala u brelima) smo se u cetvrtak, 14.11.2013 zaputili za omis u 9h ujutro. Bilo je malo sunca, malo bijelih oblaka i malo vise vitra. Stijenu imenom Crvena stina - nalazimo iz prve, kroz malu sumicu uzbrdo nalazimo i smjer iz prve, vadimo skicu, gledamo smjer, bacamo dogovore zbog vitra i krecemo.

Prvi cug je vodia Alen i cug mi se nije nikako svidia jer je bilo flore i faune, te smilja i bosilja, ali prid kraj prvog cuga me docekala fina ploca sa nekoliko rupica do standa. Nakon kraceg namistanja, pipanja i mozganja eto i mene na standu. Tu smo skuzili da je vitar skroz presta puvat sta nan je omogucilo savrsenu komunikaciju do kraja smjera.

Drugi cug san ja vodila, bilo je manje flore i faune, te nimalo smilja i bosilja. dolazin do ploce, malo stojin mozgan, di sta kako? napravin korak desno, spojin noge i sve mi se poslozi u glavi. Proden to i eto me na standu. Dok njega zihran uzivan u pogledu na kanjon, usce, sam grad i uzivan u savrsenoj tisini (izuzev neprestanog laveza jadnog malog pasa). Dolazi Alen i nastavlja dalje.

U trecem cugu je spit poprilicno daleko i nakon sta ga je ukopca vikne: Pripazi me sad malo. Ja se mislin, hmmm, 5a je taj cug..sta to sad znaci..al dobro. Krenen ja penjat i doden do tog dijela. Rijec je o meni osobno lipom dijelu tog cuga.Prvi dio je bia ka mali trbuh, izboceni kamen preko kojeg se trebalo izvuc na rupicastu plocu. Krene Micika. Prvo namistila desnu nogu na savrseno cvrsti, veliki komad stine, livu nogu stavila malo dalje da se mogu otisnit. I bas onda kad san nasla hvatista za ruke i digla se na prste da buden visa, polovica tog savrsenog komada te cvrste stine mi se odlomila i ostala san visit na rukama. Nista strasno, ali bi bilo zanimljivo da je bia navez iza nas. Ugl digla se ja priko tog trbuha i bacin lagani osmijeh jer se sitin kako je Lajtmanu i Peri bilo na Dabrovima. Samo je njihova glonda bila ka odjescki LCD, a moja je bila ka teća ili plastična zdjela. Opet iznova me ceka moja najdraza ploca sa savrsenim jamicama za prstice i noge. Doden do standa, Alenu prijavin dogadaj, on kaze da nije ni osjetia, pokazujen ''ozljedu'' , pojeden mandarinu i napijen se vode jer znan da je sad mene red. Odmaran, sutimo, gledan usce, slusan tog jadnog pasa koji neprestano laje, gledan sljedeci cug, ploca, spitovi, nema vitra, lagano sunce kroz oblake grije bas tamo di triba, palac na desnoj nozi umire od bolova i zakljucujen: OK. To je to. Idemo dalje (ali bez HDZ-a :D ).

Četvrti cug, moj cug, moj prvi 6a, promislin: znas li ti da je to KA FOL 6a i da ga ides postavljat u dugom smjeru? ( Skuzit ce me moja skola iz 2012 :)) ) I odma sebi odgovorin: amo dosta sad. Krenen. Ukopcan prvi spit. Trazin drugi. Gledan put gori kad ono nigdi spita. Jebenti di je sad?? i pogledan desno i vidin spit i klin. Ja ono WTF? Kakav je to cug? OK, nevazno, krenila, ukopcala drugi spit i klin, korak nazad i odmor. Tribala san sa desnog ruba stijene pric na livi dio uz lagani špagat. OK. Naden za desnu ruku hvatise, za livu nesto sitno al za noge 0 bodova. Priljubin se uz stinu i samo radin lagani spagat dok ne osjetin neko uporiste.malo pogledan i etogac: pribacila se izvukla i prosla detalj.jeeej.selo veselo hehe. ali to nije sve! Uz to san dobila i jos 1 plocu koju je tribalo proc u 3 poteza i 4 potez i vanka si. Odmorin. Disen. Gledan okolo. Opet taj jadni pas.

Gledan to isprid sebe i pisma u glavi: Malo faliiii, maaalo faliii, samo malo samo malo - Minea. Nasmijen se. OK. Protresla ruke i krenila. Osjecan da previse pipan okolo i da cu se opet napumpat. Uvatin to sta san imala noge dignen više, navucen se na livu ruku, pribacin nogu i uz glasni izdah i moju tipicnu psovku dok penjen: etome !! jeeej !! stand !! uspila san.

Zasila gori, skinila penje,savrsen osjecaj boli u palcu, uzivan u tisini i pogledu uz laveza jadnog malog pasa, zihran alena, a u glavi mi vise nije Minea nego Pink Floyd: Your Possible Pasts : Do you remember me...closer..closer..closer.. Gori me odma andrea zove ka da je znala : )))

Spust je bia abseil u 4 cuga i eto nas kraj auta. Padaju cestitke, razmjena opreme, cokolada, mandarina, sendva od speka, mazin tog jadnog slatkog pasa koji je zatvoren u boksu 2X2, Alen mu baca speka, dica nas u cudu gledaju kroz granje i idemo za Split sa zdravim umorom i malom srećicom za Miciku.

Etogac.

Ja osobno nevolin slikavat dok penjan, eventualno na vrhu, pa nema bas nekih slika iz smjera..


Cici Mici :D