Gdje: Tura na Kanjavec (Bohinj-Komna-Prehodavci-Kanjavec-Bohinj), 01/2013
Foto: Rene Lisac

From: Goran Kelecic - [email protected]
Date: Wed, 23 Oct 2013 15:46:22 +0200

Zadnji izlet škole? Osjećaj je kao da smo jučer počeli. Dva mjeseca  prošlo je prebrzo, količina gušta iz izleta u izlet raste, pa zašto onda stati s konceptom koji dobro funkcionira? :))
Nitko se nije previše žalio što smo zadnji izlet škole preselili na Paklenicu. Krećemo u petak oko pola 10,u autu Lana, Stjepko, Ivor i ja. Nakon paklenog tjedna s 5 sati spavanja po danu, spava mi se već u autu, ali je Ivor pustio na zvučnike povijest rap-a od ranih 90-ih naovamo. Ispunio sam dozu rapa do 2020-te. I nisam zaspao :)
Upadamo kod Peka u 00:00, tamo je već dosta ekipe, malo spike i trpamo se u šatore. Neki poput Jakopeca na debele poplune, neki mamlazi poput mene u ljetnu vreću. Jedva sam dočekao jutro, smrznuo sam se, a bilo je još takvih. Dio ekipe je spavao u špilji, vratili su se tamo i drugi dan, izgleda da je to odlična opcija :)

Ujutro sastanak na zbornom mjestu, svatko u svoj smjer. Moj smjer?  Mosoraški, Anića kuk. Da mi je netko rekao da ću nakon dva mjeseca škole  u Anića kuk ne bih mu vjerovao. Neke stijene kad se vide prvi put urežu se u pamćenje. Od ovih u susjedstvu meni su to Anića kuk i Triglav north face. I eto me u penjanju ovog prvog. S jedne strane, nije mi svejedno, respekt te vertikale je u meni oveći, s druge strane, osjećaj je i više nego dobar :))) Orsat i ja dolazimo ispod, tamo su već Rene i Sandra na ulazu, između nas i njih dva njemačka naveza. Čekamo, čekamo, i onda krećemo. Smjer je zanimljiv, osjećaj je super, pogled je predobar, a između svakog štanda i poda sve više je zraka :) Švabi ispred nas je pao karabiner, trebalo mu je dosta sekundi do dolje :)  Gledam i "alternativne" njemačke tehnike osiguravanja prvog s lađarcem na štandu. Prije predzadnje dužine (5c) nastaje čep i čekamo pred štandom skoro sat vremena. Malo priče, malo zijevanja, šteta da smo bili u sjeni jer da je bilo sunca i zaspali bi. Već sam  umoran, osjetim to jako dobro, a tek sad treba zapet. Orsat tu naravno kreće prvi, odšeće gore i onda krećem ja. Cijela dužina se sastoji od glatke stijene s desne strane s tu i tamo kojom stopinkom te pukotine s lijeve strane. Stenjem, pušem, mučim se, umirem, stišćem zube, ali nekako dolazim do orsata, zadnjim snagama vežem lađarac i rušim se na štand. Nakon malo odmora (mojeg, ne Orsatovog :P) odradimo i zadnju dužinu (nije ni ona za bacit) i gore smo na vrhu Anića kuka. sreća :) Silazak traje i traje, ali dolazimo do zbornog mjesta taman u sumrak. Ekipa tamo vježba već neko vrijeme, vidi se da su upraksirani, na nekima se i vidi da im je dosta :D

Vraćamo se kod Peka, peče se roštilj, kreće zeka peka, gitara, ukulele, millenijska fotografija, pjevanje, aralukanje, smijeh, hranjenje, pa onda još pjevanja i smijanja, pomalo i frfljanja. Ja sam se povukao u neko razumno doba (stavio pod od gepeka u šator prije toga, pomoglo je, hvala na pitanju), špiljari su se povukli u špilju, ali uporni su ostali do 3 ujutro.

Drugi dan opet idemo u smjerove, neki su malo bljedunjavi. Ovaj put sam s Igorom u navezu. Klacko nam daje skicu smjera na kojoj su 2 ili 3 5c cuga i jedan 6a. Malo smo se zagrcnuli nad skicom, pa dolazimo do Klacka s "pa ono, čuj, nismo baš sigurni, pa kak ćemo, pa ovo, pa ono" i te spike, ali kaže da su ocjene realno puno manje. ufff, tak se već da. ulazimo u frankenštajna, ja se već u prvom cugu navučem na komplet jer mi se apsoštrumfno ne pada po britva oštrim radijatorima, u drugom cugu nakon pokušaja ipak zaobilazimo ono što je 6a na skici, u trećem naučimo što znači trenje kad se uže izlomi previše puta lijevo-desno te na kraju sporo ali dostižno dolazimo do vrha gdje su već Klacko i Ivor. Dosta smo naučili u smjeru, napora taman kolko treba da se ne opustimo :)

Povratak natrag, malo bernarda i prevezivanja, slaganje šatora, kava i hrana kod Dinka, čekanje Ceraja i Renea koji krote Kaču.  Mi ih nismo dočekali :) Putem natrag Doors, Urban i zdrav umor.
Ponovilo se...