na slici: Penjači idu na Oštrc, Braslovlje pod Oštrcom
foto: Neven Petrović, uvijek kada idu gore.

From: Tatjana Šavorić

Date: Mon, 17 Jun 2013 22:09:00 +0200

U nedjelju smo Lana,Nikola i ja penjali Virensovu smer u Koglu.

Priča počinje u prošli ponedjeljak,kad sam Nikolu zasula planovima penjačkog uspona na Prisojnik.nakon poduže analize,pregledavanjaslovenskih plezalnih sajtova,u kojima svi redom,spominju veće količine snijega u tom dijelu Alpi,odlučujemo se za južnije varijante. Odluka je pala na Virensa,zato što je to bio jedan od smjerova koje Nikola nije popeo,a imao je tu želju.

Lana i ja smo prodrobno istražile i pripremile sve potrebno za naš uspon i u nedjelju krećemo.Lanin partner se iznenada razbolio,pa smo ostali kao vesela trojka. Oni su imali neku svadbicu noć prije,pa smo relativno kasno krenuli iz Zagreba,i stigli na žičaru ponad Kamniške bistrice tek oko podneva. Očekivano vrijeme uspona, prema slovencima, traje 2,5 h,međutim,mi nismo nabrijani kao oni i nismo uračunali tešku vlagu koja je nastala nakon onih silnih kiša proteklih tjedana,te je nama uspon trajao skoro 4h...vrlo teška i naporna 4h. Sam uspon je tipičan alpski,strm,prelazimo šumu,visoke travnate livade i konačno sipar ispod stijene.

Stigavši pod stijenu,bez problema nalazimo ulaz u smjer,koji se nalazi lijevo od visoke polušpilje.U trenutku našeg dolaska kroz naš smjer su absajlali slovenci koji su netom prije popeli susjedni smjer.Pričekali smo njih da se spuste i ušli u smjer u skoro 16h,što je alpske prilike puno prekasno,bez obzira na dužiniu smjera.

Smjer je ocjene IV/III,a dužine 160 m.

Nikola je poveo prve dvije dužine,da dobijemo na brzini,ja sam spojila treći i četvrti cug u nastojanju da nađem odgovarajući štand. Sam smjer je položen,prepun kamina,zajeda i žlijebova,raznolik,pruža puno mogućnosti za napredovanje.Pomalo krušljiv,ali s obzirom na dugotrajnu zimu,mi smo bili među prvim ovogodišnjim penjačima,pa se smjer još uvijek nije očistio od zimskih nanosa kamenja. Samu stijenu krasi uzdužna poprečna gredina u samoj njezinoj sredini.To je slatka travnata polica po kojoj se može šetati,ili bježati iz smjerova u neke druge. Tako smo i mi nažalost,zbog neprilika sa vremenom,morali napustiti smjer i absajlati prema dolje. Ostala su nam još tri cuga za odraditi u nekoj skoroj budućnosti.Absajl je protekao uredno,bez problema,Absajl sidrišta su uređena i čvrsta i služe kao absajl pista za sve smjerove u toj strani stijene.

Spustivši se dolje,gotovo trčimo do auta,gdje dolazimo oko 23h,brzinsko raspremanje i pravac Zegej,gdje dolazimo u 2 ujutro.

Nikola i Lana su bili razočarani smjerom,njegovom krušljivošću i nestabilnošću,međutim,ja sam se,potiho,nanovo zaljubila u alpske smjerova.

Da,opasni su,da,naporni su,da krušljivi su,..međutim,to su alpe,tim smjerovima su ljudi penjali još prije nekoliko stotina godina,a penju ih još i danas.Bez obzira na njihovo trenutno stanje,moraš osjećati strahopoštovanje prema njihovoj veličanstvenosti.

Na kraju,da,bio je to vrlo kvalitetan i naporan kondicijski trening,iskustvo sa vremenom i planiranjem,hrpa dojmova i društvo prekrasnih ljudi.

Mogu samo reći,ponovilo se!!

Prilažem neke od Nikolinih fotki..