Tko: Krešimir Milas
Gdje: silazak s Aguille Noire (3773m), east ridge
Foto: Rene Lisac, 08/2012

From: Rene Lisac - [email protected]
Date: Sun, 5 May 2013 23:09:07 +0200

Nije bilo prvi put da me se navuklo na turu a da već debelo iza Ljubljane mi još uvijek nemamo imalo pojma kamo zapravo idemo. Vanja je gonjao prema Romatenspitze, Sanda je navijala za Stenar, Vlado za Križ, a obzirom da smo odlaskom iz zg u 21h navečer diskvalifikovali Jugovu grapu meni je bilo sasvim svejedno, samo da je strmo. Rijetko je tako dobro sjeo dogovoreni kompromis, Geiselkopf (2974m) iz Jamnigalma (1750m) ima visoko ishodište i značajnu visinsku razliku, kontinuirani spust do auta i gomilu padina između 30 i 45 stupnjeva.

Kratko ali tvrdo smo si odspavali na Mihovom domu, tarot karta izvučena s police je glasila nešto kao "4 sunca" što smo si mi protumačili da će nas 4 ipak biti na suncu sutradan, alarm u 4h, tutnuli 40E pod vrata na kojima piše "šef" i vozi za Malnitz. Oko 6:30 štartamo hvatajući krpe snijega između travnjaka i potoka, prestižu nas svako malo grupice lajt, fast und dobro naspavanih austrijanaca. Sunce nas i dalje obasjava dok po istočnoj padini nadvisujemo Hagener hutte, no izlaskom na vršni greben na oko 2700m počinjemo roniti po poluprovidnom oblaku. Greben je prema kraju sve uži i eksponiraniji, zadnjih 50m skije na leđa, alati u ruke i jašimo eksponirani greben zajuženog snijega pod udarima vjetra, sve do šminkerskog inox križa na samom vrhu.

Zezancija na vrhu nije mogla potrajati jer nas je napao oblak koji je lagano istresao sve što mu je palo na pamet, elektricitet, kišu, tuču pa i snijeg. Spust je zato uspio više nego oduševiti, ulazak na padinu po strmoj rampi/grapi od 45 stupnjeva i zatim niz padina od 30-40 stupnjeva sve po klasično ugodnom proljetnom gnojčeku. Kod auta smo oko 13h i bez žurbe kotrljamo se prema ZG po temperaturama od 27st.

Na turi smo uspjeli doživjeti apsolutno sve što se od prirodnih i natprirodnih fenomena u brdima očekuje: pičilo je sunce, zavijao nas oblak, curkale su lavinice, hodali po tvrdom ali i po juhi, padao je snijeg, padala kiša a i tuča, zujalo je po skijama od statičkog elektriciteta u zraku, bilo je sparine ali i duvanja naleta ledenog vjetra, znojili smo se ali i smrzavali, hodali po snijegu, travama, stijenama, blatu i vodi, skijali i malo s alatima penjali, mrštili se ali i urlali od smijeha. I to sve u nepunih 6-7h koliko nam je trebalo za popest i odskijat preko 1200m visinske, svi u izvrsnoj formi i u još boljem raspoloženju... bar ovaj put!