 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Minglanje po paklenici
From: Rene Lisac - [email protected]
Date: Thu, 18 Apr 2013 11:38:05 +0200
Bilo je ideja raznih ali prvi konkretno proljetni vikend zvao je u Paklu;
ne samo Orsata i mene već i pozamašnu gomilicu željeznilčaraca, velebitaša,
varaždinaca, osječana i drugih željnih sunca i dobre penjače. Nismo
unaprijed odlučili što penjati, ali od sveg što je Orsat još u srijedu na
sastanku nabrajao meni je bilo samo muka, u stilu nemam problema s
tehniciranjem i prusiciranjem, al da barem u smjeru ima 1 cug koji mogu kak
se spada popest. U moj clio ubacili smo još i Marija i Željku čiji projekt
je bio bez dvojbe Mosoraš, ali i dve gitare su također stale uključujući i
malu yamaha guitalelle koja je isti dan kupljena upravo za alpinističke
izlete. Naime po težini je više nego duplo lakša od mog fotoaparata tako da
sad zaista nema isprike da su u nekom bivku ne začuju i neki novi zvuci
osim šuma kuhala i lupkanja bešteka. Za razliku od prošlih
ljetnih grozničavih iskustava s miševima i njihovim izlučevinama,
ovoproljetna Devnjača je first class, obogaćena ovaj put gitarskim soft jam
session-om.
Što smo više o tome pričali, Pezzolatov Pink Panther kao valjda jedan
od najdužih smjerova u Paklenici (420m, 14 cugova, 6a/b+) je zvučao kao
prava opcija, južna stijena idemo na sunce. Ulaz je stotinjak metara desno
od apsajl piste stupa debelog kuka, razveden smjer bez konstantnih teškoća.
Najteži cug nismo baš kao takvog doživjeli jer bio nam je ne teži od 5b,
nakon kakvih 4.5h bili smo vani i konstantno okupani suncem odlučili još 2h
apsajlati niz smjer (oko 12 abs sa 76m užetom). Cijelo vrijeme smo jednim
okom pratili Marija i Željku kako polako ali sigurno napreduju kroz
Mosoraša, i jasno nam je bilo da ćemo još malo ostati gladni jer smo ključ
(od Clija ne od Devnjače) ostavili njima. Dodatno smo se išli izgladnjivati
na sportske u sektoru Tron, gdje je oko nas solirajući s užetom po visokim
6-icama trčkarao A. Michelini. Na plaži je nastupilo sumanuto
kuhanje uz brojna gastronomska čudesa, od šparoga na maslinovom ulju
(nabrane pod smjerom) do "plazma keks in marmelada DIP" za desert, a sve je
završilo svirkom i d(r)ugim jam sešn-om do kasno u noč. Po povratku u
Devnjaču nalazimo na Dario i ostatak osječke ekipe kak krme, pa i mi
isto. Ujutro sam se opet mašio guitalelle ali su me brzo stavili na "mute".
:-)
Kak je meni u Pink P-u bilo super rekao sam da si sad Orsat može odabrat
smjer, nije puno oklijevao neg ravno u 7. kontinent. Ja sam si oma
rezervirao da vodim 2 cuga koja mogu popet, a ostalo nek se Orsat koprca
kak zna i umije. Atmosfera je bila super, oko nas su Varaždinci trčali po
BWSC-u i bilo ih je milo za gledat, ja sam pak ko drugi fino und slobodno
odradio sve 6b+ eve koje je Orsat odgulio ko prvi. Zanimljivost je počela u
predzadnjem 6b cugu kad mu se usred detalja neka kamikaza mrcina od
goluba zaletila u facu: nije sletio iz detalja, nije dobio ogrebotine ali
je zato perje letilo posvuda. Orsat-Ptičurina 1:0. Ipak detalji tog cuga su
nam se činili ozbiljniji od ocijenjenih 6b i obojici nam potrošili prste,
iako pokušaj borbe s 6c+ zadnjim cugom je krenuo dobro, izlazimo kroz 6a
BWSC-a nakon bar 5h...
Chillout i klopica na plaži uz zalaz na najbolji način zaključili su ovaj
savršeni paklenički vikend pun dobre ekipe, penjače, svirke i klope.
00 orsat und guitalelle.jpg
01 first class.jpg
01 Pink panther.jpg
02 abs s drvetom.jpg
03 potok.jpg
04 njama.jpg
05 jam session.jpg
06 7kontinentio.jpg
07 plazing1.jpg
07 plazing2.jpg
08 orsun.jpg
created by: zeljeznicar @ 2013-04-18 11:41:01
|
|
|
|
|
