 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Drvenarija, zubato sunce i jedan barba
From: Marko Velic - [email protected]
Date: Mon, 4 Mar 2013 19:07:28 +0100
Ovaj vikend smo se zaputili u Paklenicu u sljedecem sastavu:
najlakovjerniji tecajac generacije 2010 - Pero i nesto iskusniji
Hrvoje Crnjak kao jedan navez te vjecito dobro raspolozeni Lajtman i
ja kao drugi. Meni je to bio prvi susret sa stijenom nakon pauze od
godinu i pol. U Starigrad smo dosli vec u petak navecer tako da u
subotu rano ujutro mozemo napast smjerove. Ponukani dijelom i nedavnim
Milasovim izvjestajem, prvi na rasporedu je bio Zgreseni. Vrijeme je
bilo suncano uz malo bure za koju smo se nadali da unatoc prognozi
ipak ne bu jaka. Prvi je krenuo Pero i nakon prelaska preko prve cuke
nije ga bilo za cut ni vidit gotovo sat vremena. Nije nam bilo jasno
zasto no ubrzo cemo svi shvati o cemu se radi. Detalj smjera je neka
polica za koju je Milas dobro rekao - ne znas jel gore kad si prvi ili
kao drugi. Ak padnes, u svakom slucaju letis nekoliko metara u stranu,
samo je pitanje dal lijevo il desno. No izvukli smo to nekako. Dobra
stvar je sto nakon detalja ima dio gdje mozes lec i odmorit malo.
Onako pravo - kolko si dug i sirok fino legnes :) Ono sto je za mene
bilo novo iskustvo je to da me prvi put u smjeru nije dotukla
napumpanost, umor, vrucina, dehidracija i sl. vec nesto sasvim
drugacije - potpuno drveni prsti. Rano jutro, ledena stijena i bura
koja siba prek ruku. Ne znas jel ostro il glatko, ne osjetis dal reze
niti dal je mokro. I to je zapravo najgore za psihu, kaj ne znas dal
bu drzalo! Nakon vrlo lijepog Zgresenog navezi su se razdvojili, Pero
i Hrvoje su otisli u Flex & Rex, a Lajtman i ja u Celjski stup.
Fenomenalan smjer, ali sa (za mene) vrlo ozbiljnim prvim cugom. No
isplati se pomuciti. Malo navlacenja usljed psihicke nestabilnosti i
da se. Spojiti to s Tinkarom u nastavku bi bila prava uzivancija.
Drugi dan su u planu bila opet dva smjera no Barba Antin nas je malo
iznenadio. Pod smjerom smo bili oko 8 i u prvom cugu opet
drvenarija... I taman kad smo mislili da smo rijesili najzahtjevniji
prvi cug i da bu dalje lako, iznenadjenje - ne znamo kam dalje. Vise
od sat vremena smo izgubili na to sto smo krivo protumacili skicu i
otisli predaleko te se malo pogubili. No na kraju smo ipak skuzili taj
4b koji ide domah lijevo od prvog standa i taj kratki i lagani cug
nam je priustio nova uzbudjenja. Vrlo eksponirani sa tipicno
dvoranskim gibovima. Mislis si - ma to sam u dvorani izveo vec sto
puta no razlika je kaj u dvorani nemas 200 metri svjezeg planinskog
zraka pod dupetom :) Psiho-detalj reklo bi se. Kasniji cugovi su
pruzili pravi gust - sunce i more s jedne strane, a snijeg na brdu s
druge. U trecem cugu smo Lajtman i ja malo ponovili tehniciranje :) No
taman kad smo mislili da smo rijesili sve najteze dijelove smo se opet
pogubili. Lutali smo trazeci izlaz iz smjera i sve skupa smo
racunajuci silaz u njemu proveli gotovo deset sati. Odradili smo
smjenu i cak natukli nesto prekovremenih. Barba Antino ime je
vjerojatno bilo najspominjanije u kanjonu toga dana. Pouka price je
bila da nekad u orijentaciji prednost treba dati zdravom razumu ispred
doslovnog tumacenja skica iz vodica. Iako smo u subotu ujutro bili
jedini u kanjonu, kasnije smo sreli jos neke Zeljeznicarce (prethodni
izvjestaj), Velebitase i Maticare. Sve u svemu, super vikend, puno smo
naucili i u cijeloj dubiozi skupili materijala za bar dvije nove
Nikoline mozgalice. S obzirom na to koliko je ljudi bilo, sezona je
definitivno pocela. Treba trenirat i treba penjat!
Zivili!
Velic
zgreseni abseil.jpg
barba.jpg
pero u psihodetalju.jpg
point of no return.jpg
snijeg.jpg
usko i hladno.jpg
hrvoje vs barba.jpg
se ide tam.jpg
lajtman vs barba.jpg
created by: zeljeznicar @ 2013-03-04 19:11:01
|
|
|
|
|
