penje: Marko Dukši
smjer: Gajstni slap, WI4, 100m, Logarska dolina
foto: Orsat Kratofil, 03/2005

From: Iva Kaštela - [email protected]
Date: Tue, 23 Oct 2012 14:50:26 +0200

28.9. dr.Veco & dr.Ivica za paranormalne pojave (SPK Ogulin) & I napuštamo domovinu.

Nakon 2,5 dana putovanja preko Istambula, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Air Arabia nas je napokon 30.9. ispljunuo gladne, žedne i umorne u Katmanduj. Tamo ništa novo, sve isto kao i na proljeće. Vrućina, prašina i hitni zaborav pojma o vremenu, strpljenju i organizaciji. Što prije to potisneš duboko u sebi to će ti biti lakše i jednostavnije preživjeti.

U 1,5 dan uspijevamo obaviti sve potrebno (vađenje dozvola za treking, kupovina kartuša, hrane, nalaženje sa vodičem-nosačem itd.) i u vidu magle krećemo ranojutarnjim busom iz Katmanduja za Himalaju. Umjesto planiranog Dhaulagiri područja i problema koje nam je unaprijed zadavao, mijenjamo područje i odlazimo na Langtang. Što se vožnje tiče ništa novo, uobičajeni čušpajz puno strašniji nego iz filma "Ko to tamo peva" J Dionicu od 117 km, Kathmandu - Dhunche, rješavamo za "brzih" 8 sati na krovu sa kozama i ljudima koji vise na sve strane po busu. Sa samo 3 presjedanja, hodanja sa svim stvarima po blatu i ostalom, jer je monsun razorio cestu pa je više nema, predvečer napokon stižemo u Dhunche (1950 m).

3.10. napokon krećemo na željno iščekivani trek. Potajno se nadamo, da naše 2 prasice u kojima je nešto više od dogovorenih 20 kg opreme po osobi, nosači neće registrirati, ali uzalud se nadamo, a Nada je...zna se ! J

Nakon samo 1-2 sata, negoduju zbog težine i traže da uzmemo još jednog nosača. Nalazimo se u bezizlaznoj situaciji. Financijski smo planirali samo 2 nosača, a sada smo pred zidom - ili uzeti trećeg ili se vratiti u KTM. Nalazimo kompromis i nastavljamo dalje. Nakon 2 dana stižemo do Kyanjin Gompe (3860 m) - malog idiličnog mjestašca ispod Langtang Lirunga (7246 m) gdje je Tomaž prekinuo svoj put i krenuo po "Stairway to heaven".

Ovdje ostajemo 2 noći zbog aklimatizacije za Ganja la pass. Penjemo se na Kyanjin Ri (4773 m) koji je bez snijega, kao i susjedni Yala peak (5500 m). Suša i visoke temperature i dalje rade svoje - snijeg nikada nije bio više. Nismo baš sretni zbog toga jer se pribojavamo da će nam zimske gojzerice, dereze i ostala oprema biti nepotrebni. Nastavljamo put prema HC-u Ganja la, ali nas nosači zadržavaju dosta niže. Slijedi postavljanje šatora, karimata, vreća i kuhanje prije mraka s kojim padaju i temperature. Slijedeći dan prelazimo Ganja la (5106 m), bez ikakvih problema i napokon malo hodamo po tvrdom snijegu. Prijelaz je fascinantno exponiran i strm, kako prema gore, još i više prema dolje. Obavljamo obred Puje, ostavljamo molitvene zastavice i uspomene na drage ljude, fotkamo se i trk dolje na drugu stranu, jer nam naši nepalci spominju potencijalno 2 opasne noći sa druge strane prijevoja. Navodno, se onuda šmudaju lovci, koji tu i tamo koknu kojeg turista zbog hrane i novaca. Dok naši domaći spavaju u yak kućici gdje su zajednički skuhali Dhal Bhat (tradicionalno nepalsko ljuto jelo), mi ponovo dižemo šator i nadamo se najboljem. Potpuno smo sami, čak ni yakova nema blizu. Još jedna noć u šatorima i hladnoj noći je pred nama, hrane je sve manje, ali uskoro ćemo opet biti na području gdje ima lodgeva i hrane. Najstariji nosač nas pokušava što prije spustiti do sela u kojem je lodge i sa nekim divljim, zaraslim shortcutom nas dovodi u područje puno blata, zarasle travurine, vodurine u kvart od pijavica, koje kao u hororima gladne, otvorenih usta čekaju samo nas toplokrvne budale. Dobro su se oporavile nakon našeg prolaska, nakon ko zna koliko godina gladovanja. Kako postepeno skidamo visinu tako je i sve toplije, ali ne zadugo. Sa 2590 m se opet dižemo preko Laurebina passa (4610 m) kako bi se preko prijevoja spustili do Gosaikunda - Svetih jezera i nastavili put prema Dhuncheu gdje smo nakon 13 dana završili naš put - tamo gdje smo ga i započeli.

Opet ponavljamo isto-busom "Ko to tamo peva 2" brzinom svjetlosti jurimo prema KTM-u, gdje ovaj put ne uživamo 100 % u hedonizmu, jer nam je guverner HNB-a kapitulirao i bankrot je isplivao na površinu. Dobra priprema za "povratak u surovu stvarnost"! J

Nakon 3 tjedna Himalaje i gomile putešestvija sa dragim suputnicima koji su me nervirali samo kada su me tjerali jesti ono što ne volim, sve ostalo je bilo lijepo i nezaboravno! A kako je bilo njima, to morate pitati njih... :)

Povratili smo se u domovinu uz obećanje da slijedeći put idemo sa ciljem penjanja, jer su srce i duša boljeli od gledanja u velike i bijele Himalajske vrhove.

Slike pale dolje....