na slici: Jakov i Gordan Budic, abseil u Paklenici
foto: Ana Bokulic, 10/2008

From: Ivan Pravdic - [email protected]
Date: Thu, 4 Oct 2012 12:30:48 +0200

izlet ,paklenica 29,30.09.2012.

Vikend ko vikend ,počeo je u petak ujutro (većini u glavama ja vjerujem) .

17 00 h ,lovimo 100 tku na autoputu zg-ka ,sa zadnjim zrakama sunca ulazimo u kamp PEKO u Starigradu Paklenica...sendvič ,pivica na plaži ,penjačke priče (čitaj:lovačke)...7a ,8 b ...a ja strani jezik dobio u 4a osnovne...ugl,oko ponoći su se pogasile zadnje vonderice po šatorima...

 SUBOTA , 8 00 parking u paklenici ,pun ko šipak ,jedva smo se parkirali...provjera domaće zadaće (moje fotografsko pamćenje mi kaže kako je moja zadaća ispod lavaboa u wc-u u zg...tamo gdje su se i najhrabriji ukakali..) ,već slutim da će cijeli dan bit kao i jutro...pun iznenađenja u najmanju ruku.

srećom Željka bez obzira na prehladu ima dobru volju pa me ispituje zadaću usmeno (tnx Željac) ,nakon toga drugo u nizu iznenađenja ,sa Ivanom Brkić ,Lahorkom i Željkom kao instruktoricom dobivam smjer Centralni kamin (5a)...nakon Sjevernog grebena vikend prije ,ovo mi je kao da trčim treking u perajama...

Pristup smjeru je preko sipara pod Ćukom ,pa po malo sajli ,ugl dobro razgibavanje prije plezanja.

Lahorka i Željka penju kao prvi navez a ja i Brka drugi...smjer ima 6 cugova,prva 4 se izmjenjujemo ,cug-cug...a onda dolazimo pod detalj smjera...KAMIN (u glavi mi muzika iz Hitckokovih Ptica) ...brzi dogovor i Željka ide prva...bez ruksaka jel je kamin uzak taman da se uglavi tijelom i mic po mic,Željac izlazi na idući štand koji je odmah na vrhu kamina...

Kraj užeta s karabinerom spušta dolje niz taj kamin da mi zakvačimo ruksake i da ih ona podigne gore...pokušavam doseći uže,malo mi fali,vučem,ne ide...ulađaren sam u štand...između mene i štanda Lahorka i Brka...na brzinu se razvezujem i dohvaćam uže...čujem glas "odozgo" : Ivan jesi ti to razvezan???

Nisam mogo protumačit jel to lavina bila ili je Croatia Airlines sljetao u Paklenicu , nakon grmljavine počeo sam shvaćati da je to Željkin Glas,Pakla se tresla...jesi ti normalan...izvoli se odma navezat...(čak za neke psovke nisam ni čuo do tada)...navezal sam se brzo kao nikad do tad...onda mi je kroz glavu prošlo,koji sam bedak...jest da nije mjesto izloženo i nemam kud past,ali krasan primjer dajem,a da ne pričam o Željkinoj glavobolji radi toga:-)

Nastavljamo dalje...Lahorka ide kao druga,ostavlja međuosiguranje za svaki slučaj,ali Ivana to odrađuje kao po ravnom...hmm,red na mene,idem zadnji...dolazim pod kamin,pokušavam se uglavit unutra ali ne ide mi kao njima ,možda 20 kg razlike ima veze:-) ,možda mi ne pašu kamini ,a možda su u šumi..

Uspjevam se uvuć u kamin,ali kaj sad,stružem penjačicama po stijeni ko u crtiću,ali ne napredujem...nađem malu izbočinu za stat i podižem se na nju,ali naravno,noga sklizne i visim u pojasu,opet tnx Željka...:-)

Iz drugog pokušaja izlazim iz kamina,znojan i ne baš inspiriran za vodit zadnji cug...Srećom Ivana je više nego oduševljena time da ja idem 2.

Zadnji cug je ploča položena i dosta izložena,tako da sam osjetio opet adrenalin,pa sam se vratio na staro...usred te ploče,stanem,uglavim penjačice,odmaram,uživam u pogledu...pogledam ispod,vidim čovjek ispod mene...Zdravo,pozdravlja me...hmm,slovenac,mislim si...nakon 10 sek ,evo njega,prestiže me ,nešto mi je čudno...pozdravlja me osmjehom...jel gey??ili je samo sretan kaj ima dobar pogled...nee,nešto ne štima...pogledam bolje...On je sam,nenavezan...NE VJERUJEM...ejj,majstore,nemaš vrv ,pokušavam mu objasnit...ništ to njega ne muči,frend mu je zapel negdi,pa da ga ne čeka,otišel majstor malo solirat...a ja osiguran ko lički medvjed...

Svega čovjek vidi v tim hribima...

Nakon malo bacanja pogleda u dalj sa vrha,spuštamo se na zborno mjesto...nisam stigo vodu otvorit,vidim valovi u boci...ruka mi mirna..hmm,opet grmljavina??avion??gledam u nebo ,vedro je...a grmljavina neopisiva...spustim pogled,a ono grmljavina na mene od Tomeka (željka mu je izvješće podnjela oko mog hrabrog čina)...opet nove psovke,jbt di sam ja bio svih ovih godina da nisam to čuo:-) ,

Pokrijem se ušima...nemam kaj reć,kriv sam...

Jedva dočekam polazak prema kampu (ocjena dana mi je 8+) ,stvar popravlja roštilj kojeg je u ogromnim količinama...gledam ljude,tišina,svima meso viri iz usta,kao da Blade 2 gledam...mmm:-)

Pivica,zajebancija...uspjevamo se malo opustit(neki malo više) ,a evo i guzde sa plavim Ipadom ( papir i olovka ) ,možda bude u idućoj školi bolja financijska situacija...počinje raspored za nedjelju...

Kroz maglu zvukova uspijevam uloviti ...Pravdić-Kirke NOSOROG...molim???ko da nisam dovoljni nosorog ispal u kaminu...odlazim u šator,vadim bubnjeve Komanči indijanaca i cijelu noć prizivam kišu...

Budim se,gledam van...šutnem bubanj u more...vedro je...umivanje,hmm,Nosorog...sad čak i imam volju...ma,da,to je to...on je moj i Kirkeov taj dan:-)

Dolazimo na zbor,skupljamo se,gledam Nosoroga on gleda mene...ma,kaj je to za mene...ali,3,4 naveze se čekaju na ulaz u smjer,dolazi Kirke i veli niš od toga...idemo u Cile (koji Cile jbt??) ,evidentno bolja nedjelja nosi i takav razvoj događaja...Cile ( 4a ) 70 m...super...malo tabananja po siparu i evo nas pod smjerom...odličan ulaz,ploča sa odličnim osiguranjem...35 m - 13 međuosiguranja (2 improvozirana) ,Kirke dolazi na štand nakon upisa A0 :-) i dobrog "svađanja " sa stijenom...i ja sam popričao s njom,pa mi je trebalo skoro vremena kao i njemu,makar sam 2. išel...

Ali zato nabrijani Darac postavlja smjer u rekordnom roku, a Miro ga slijedi sličnom brzinom...svaka čast...

Drugi cug je šetnjica po grebenu dobro osiguranom ali sa jednim detaljem ,naime ima jedna rupa koja se treba preskočiti pa 1. treba paziti na 2. ne povuče u nju prilikom špananja...na vrhu opet natjecanje u bacanju pogleda u dalj...Kirke uvjerljivo odnosi nagradu,ali upitan bi bio doping test radi večeri prije...(navodno zagorsko vino ne prolazi kontrolu)..

opet skup na zbornom mjestu,ali sad Šef dolazi s Ipadom i čita...Dora-prusiciranje...Marijana-absajl...Maja-prevezivanje...hmmm,većina nas se vidla već kod Dinka na pivi,ali Nixu nije do pive,ipak on nosi teret naših postupaka jednog dana u planinama...ubrzo svi zaboravljamo pivu i absajlamo po parkingu,a turisti s upitnikom nad glavom nas zaobilaze u velkom luku,misleći ,iz koje su ovi ustanove...kad bi samo oni znali da je Vrapče predaleko...ali,krhko je znanje...

Pouka ovog izvještaja nije da naučim brzo tipkat,ili da tražim posao tajnice,nego da svi probaju naučiti na mojoj greški...NE RAZVEZIVAT SE U SMJERU...ne vidim opravdanje za to...ali znam da ja to više neću ponovit...

lp svima i sorry na kašnjenju izvještaja,  Nikola..