Fotografski kutak: slike s penjanja.

Na fotografiji: Tomislav Novak, Iva Kaštela, Danko Ferber i Ivan Padavić
Gdje: Kamniške alpe, 2010.

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Prvi izlet na Paklenicu skole 2012

From: Darac - [email protected]
Date: Thu, 27 Sep 2012 19:31:49 +0200

Evo i tog dugo ocekivanog isvjestaja s prvog izleta skole na Paklenicu!

Pocetak mog izleta bio je ponesto drugaciji od ostatka skolaraca, a evo i price kako i zasto:

Budim se nicim izazvan... u sobi mrak... vani jos veci... Mislim si uz smijesak "jos nije svirao alarm, mora da jos nije pol 5, imam jos vremena za malo kunjat" Ljeno se okrenem na bok da pogledam koje je gluho doba noci, a kad ono na digitalnom crvenom ekranu budilice 5:30 RAVNO!!! ... Tocno vrijeme u koje sam se trebao nac s Dorom, Anom i soferom Sinisom na Glavnom kolodvoru. Nekoliko sanjivih trenutaka sam pokusao desifrirati u cemu je greska moje percepcije, i onda sam shvatio da me nije prevarila percepcija, nego izdajica od budilice... gadura je zanijemila u kljucnom trenutku! Skacem iz kreveta ko da me poskok ugrizo za vratnu zilu dok na kleku zihram instruktore! Teturam i spoticem se do kupaone... u isto vrijeme pisam i davim se progutanom pastom za zube... i ko za vraga, bas negdje u trenutku dok mi je lice poprimalo izraz Ace Venture dok hrani ptica u gnjezdu zbog silnog fluora koji sam podrignuo nazad iz jednjaka, zove me Sinisa da pita di sam. Javio sam se tek drugi put kad sam iskasljo sve tri boje Aquafresha i reko da dolazim za 10 min. Trpam jos par stvari u ruksak spremam uze i jos neke sitnice i u isto vrijeme pokusavam u jednom potezu obuc lijevu carapu, hlace i zavezat desnu tenisicu. I bas kad sam stavio ruksak na ledja nazove me opet Sinisa i kaze da ce doc po mene ispred haustora... sva serca da zivim blizu kolodvora, pa je to rjesenje bilo jako prakticno... Izadjem na ulicu i za koju minutu evo njih... Trpamo ruksak i gepek u kojem mjesta nije ni bilo i sjednem u auto jos uvijek u polu snu, krvavih ociju i crvenog lica od neugode, jer naime, prosli put sam isto kasnio 15tak minuta. Zamolim ekipu da prihvati moju ispriku, pokusam obijasnit kako... zasto... ali nije vise bilo toliko vazno, glavno da smo krenuli...a i nismo puno kasnili... nekih 20 min. Ubrzo nakon toga, stavim majicu pod glavu i lagano zakunjam uz laganu hipereksenziju vrata u desno...

Vozimo se mi tako i vozimo.... i voooooozimo neko vrijeme... Ja bas u REM fazi, kad me iz sna naglo budi misao koja je doplivala negdje iz dubine podsvjesti... NISAM UZEO TORBU S OPREMOM!!! ... Hvatam se za glavu, vicem JOOOOOJ NEEE!!! Probajte samo zamislit odusevljenje na licima mojih suputnika! :) Pitam Sinisu di smo... veli on kod Bosiljeva!! Mislim si bravo Darko, mogo si se i kod Svetog Roka sjetit!!! Zovem Dragog Vođu i ocekivano kaze on da se moramo vratit nazad jer ne mozemo bez te opreme. Bas u tom trenutku neki auto nam trubi i pretice nas, a u autu Duksi, Stipe i jos jedna cura (sory kaj ti ne znam ime :o). Mislim da je Sinisi pala ta super ideja na pamet, da njima uvalimo Doru i Anu, da se ne moraju vozit s nama nazad. Tako je i bilo... Poziv Dragom Vođi za broj od Duksija... poziv Duksiju... odmah izlaz za Bosiljevo... sve je bilo rijeseno u par minuta. Ajde barem to malo srece u nestreci (ili mozda bolje receno gluposti). Sinisa i ja se okrenusmo.... u Zagreb vratismo... i to je bilo vise manje to.

Sav taj stres od jutra me poprilicno izbacio iz takta, tako da sam vecinu puta odspavao, a u paklenicu smo dosli negdje oko 10:30, nekih sat i pol nakon dogovora, kaj na kraju nije ni bilo tako strasno. Na zbornom mjestu kod parkiralista, nas je Dagi Vođa Kim Jong Nikola vec punom parom dijelio zapovjedi, a nekolicina se vec bila uputila u svoje prve Paklenicke smjerove. Nakon svih vjezbi, medju kojima je bila i prusiciranje u javni WC (tamo ispod zidica... ko je bio, zna o cem pricam) uputio sam se i ja s instruktorom Hrenom i koleginjicom Lidijom u svoj prvi visecugni uspon. Zapovijed od Kim Jong Nik-a je glasila Sjeverno rebro, pa je tako i bilo...

Uspon je bio fajn, za prvi put osjetit stijenu na dugom smjeru, ocijena 4, nistsa pretesko... idealno. Nakon 3 od 5 cugova odlucimo pobjec iz smjera jer je bilo vec pomalo kasno, a i instruktor nam je bio umoran. U silazu sam se malo pokusao orijentirat, pa mi je ta setnja pomogla da se pocnem pomalo snalazit i kuzit gdje je kaj u zoj carobnoj Paklenici. Po povratku u bazu, klasican chill na suncu... bilo je tu i pokoj hammock, pokoj sendvic i neizostavan bifing s Dragim Vođom.

Kad su se vise-manje (ili manje-vise) svi vratili iz smjerova krenulo se, kako tko, prema kampu ili Dinku. U kampu su pripreme oko rostilja bile vec u punom jeku a nas (skoro doslovno) goli kuhar (aka Josip) je vec kurio vatru na veliko. Digli su se satori... ljudi se smjestili i tulum se polako zahuktavao. Meso se brzo peklo i jos brze jelo, za mene ocito pre brzo jerbo sam ja poskaljno nepce s dva cevapa i jednim krilcem... al prica se da je bilo fino! ;) Sve u svemu... Josipa za predsjednika (kucnog saveza :P)

I tako se mi zabavljamo, trusimo pive i neko vino tu i tamo, kad odjedamput, pale se reflektori na pozornici... izlazi Dragi Vođa i najavljuje vojnu paradu pracenu tradicionalnim bicevanjem uzetom ili gurtnom za podizanje morala trupama. Pocela je redaljka na skolarcima, to strasno javno ponizavanje i neobuzdani besramni sadizam od strane vođa režima... i trajalo je to neko izvjesno vrijeme. Ali jedan je detalj zasjenio sve ostale pa cu ga i ovdje spomenut... Naime cijla ta tradicionalna inicijacija smisljena je tako da instruktori skolarcce zbune cudnim pitanjima na koja nema tocnog odgovora pa ih zbog toga kazne, i tako 3 puta. A i ako odgovoris tocno, nitko ti to ne prizna, tako da uvijek dobijes uzetom po dupetu. No desio se neocekivani obrat u cijeloj toj prici... zadnji na redu bio je sveprisutni Tompa koji se ocito poveo za onom "napad je najbolja obrana" te svojim neocekivanim izlaganjem oba gluteusa maximusa (to je bilo sve, barem iz moje perspektive, neki su imali nesrecu (ili srecu, kako za koga) zapazit jos neke detalje) toliko zbunio instruktore da su oni svi bacili oruzje na pod i krenuli u bijeg glavom bez obzira... salim se... dobio je i on svoju porciju, ali uz show vrijedan pamcenja! :) To je bio i neki vrhunac tuluma, pa su ljudi redom kroz slijedecih nekoliko sati polako isli spavat pripremajuci se za nedjeljne udpone.

Kako sam vec dosad napisao roman, a i po meni naj zanimljivije dijelove cijelog izleta, ovaj drugi dio cu maksimalno skratit: Budjenje... dorucak... zborno mjesto... Kim Jong Nikola daje zapovijedi... Ko nije jucer, prevezivanje i ostale vjezbe... svako u svoj smjer - penjanje... ja sam opet s instruktorom Hrenom i Kolegom Zavisom ovaj puta penjao Sjeverni greben... Moram priznat da sam ocekivao malo vise od tog drugog dana, jer je smjer bio dosta lagan i relativno kratak. No bila je zanimljiva tahnika kojom je nas instruktor Hren odlucio napravit cijeli uspon malo zanimljivijim. Naime, nama su standovi bili skroz bez veze, pa smo krenuli na improvizacije :)... fulamo stand, pa se ustandavamo na spitovima, frndovima i drvecu, a u medjuvremenu usred cuga se osiguravamo na stndovima! :) Tako da u biti ne znam dali bi smjer trebao imat toliko cugova al mi smo ga ispenjali u, ako se ne varam 3 :)... malo smo chillali na vrhu smjera... silazak... skupljanje... brifing... chillax na zbornom mjestu, neki u hammockima... polako razilazenje.

Eto, to bi bilo vise mamanje to!

U iscekivanju nadolazecih izleta, Pozdrav od Darca




created by: zeljeznicar @ 2012-09-27 19:36:01