 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Prvi izlet na Paklenicu skole 2012
From: Darac - [email protected]
Date: Thu, 27 Sep 2012 19:31:49 +0200
Evo i tog dugo ocekivanog isvjestaja s prvog izleta skole na Paklenicu!
Pocetak mog izleta bio je ponesto drugaciji od ostatka skolaraca, a evo i
price kako i zasto:
Budim se nicim izazvan... u sobi mrak... vani jos veci... Mislim si uz
smijesak "jos nije svirao alarm, mora da jos nije pol 5, imam jos vremena
za malo kunjat" Ljeno se okrenem na bok da pogledam koje je gluho doba
noci, a kad ono na digitalnom crvenom ekranu budilice 5:30 RAVNO!!! ...
Tocno vrijeme u koje sam se trebao nac s Dorom, Anom i soferom Sinisom na
Glavnom kolodvoru. Nekoliko sanjivih trenutaka sam pokusao desifrirati u
cemu je greska moje percepcije, i onda sam shvatio da me nije prevarila
percepcija, nego izdajica od budilice... gadura je zanijemila u kljucnom
trenutku! Skacem iz kreveta ko da me poskok ugrizo za vratnu zilu dok na
kleku zihram instruktore! Teturam i spoticem se do kupaone... u isto
vrijeme pisam i davim se progutanom pastom za zube... i ko za vraga, bas
negdje u trenutku dok mi je lice poprimalo izraz Ace Venture dok hrani
ptica u gnjezdu zbog silnog fluora koji sam podrignuo nazad iz jednjaka,
zove me Sinisa da pita di sam. Javio sam se tek drugi put kad sam iskasljo
sve tri boje Aquafresha i reko da dolazim za 10 min. Trpam jos par stvari u
ruksak spremam uze i jos neke sitnice i u isto vrijeme pokusavam u jednom
potezu obuc lijevu carapu, hlace i zavezat desnu tenisicu. I bas kad sam
stavio ruksak na ledja nazove me opet Sinisa i kaze da ce doc po mene
ispred haustora... sva serca da zivim blizu kolodvora, pa je to rjesenje
bilo jako prakticno... Izadjem na ulicu i za koju minutu evo njih... Trpamo
ruksak i gepek u kojem mjesta nije ni bilo i sjednem u auto jos uvijek u
polu snu, krvavih ociju i crvenog lica od neugode, jer naime, prosli put
sam isto kasnio 15tak minuta. Zamolim ekipu da prihvati moju ispriku,
pokusam obijasnit kako... zasto... ali nije vise bilo toliko vazno, glavno
da smo krenuli...a i nismo puno kasnili... nekih 20 min. Ubrzo nakon toga,
stavim majicu pod glavu i lagano zakunjam uz laganu hipereksenziju vrata u
desno...
Vozimo se mi tako i vozimo.... i voooooozimo neko vrijeme... Ja bas u REM
fazi, kad me iz sna naglo budi misao koja je doplivala negdje iz dubine
podsvjesti... NISAM UZEO TORBU S OPREMOM!!! ... Hvatam se za glavu, vicem
JOOOOOJ NEEE!!! Probajte samo zamislit odusevljenje na licima mojih
suputnika! :) Pitam Sinisu di smo... veli on kod Bosiljeva!! Mislim si
bravo Darko, mogo si se i kod Svetog Roka sjetit!!! Zovem Dragog Vođu i
ocekivano kaze on da se moramo vratit nazad jer ne mozemo bez te opreme.
Bas u tom trenutku neki auto nam trubi i pretice nas, a u autu Duksi, Stipe
i jos jedna cura (sory kaj ti ne znam ime :o). Mislim da je Sinisi pala ta
super ideja na pamet, da njima uvalimo Doru i Anu, da se ne moraju vozit s
nama nazad. Tako je i bilo... Poziv Dragom Vođi za broj od Duksija... poziv
Duksiju... odmah izlaz za Bosiljevo... sve je bilo rijeseno u par minuta.
Ajde barem to malo srece u nestreci (ili mozda bolje receno gluposti).
Sinisa i ja se okrenusmo.... u Zagreb vratismo... i to je bilo vise manje
to.
Sav taj stres od jutra me poprilicno izbacio iz takta, tako da sam vecinu
puta odspavao, a u paklenicu smo dosli negdje oko 10:30, nekih sat i pol
nakon dogovora, kaj na kraju nije ni bilo tako strasno. Na zbornom mjestu
kod parkiralista, nas je Dagi Vođa Kim Jong Nikola vec punom parom dijelio
zapovjedi, a nekolicina se vec bila uputila u svoje prve Paklenicke
smjerove. Nakon svih vjezbi, medju kojima je bila i prusiciranje u javni WC
(tamo ispod zidica... ko je bio, zna o cem pricam) uputio sam se i ja s
instruktorom Hrenom i koleginjicom Lidijom u svoj prvi visecugni uspon.
Zapovijed od Kim Jong Nik-a je glasila Sjeverno rebro, pa je tako i bilo...
Uspon je bio fajn, za prvi put osjetit stijenu na dugom smjeru, ocijena 4,
nistsa pretesko... idealno. Nakon 3 od 5 cugova odlucimo pobjec iz smjera
jer je bilo vec pomalo kasno, a i instruktor nam je bio umoran. U silazu
sam se malo pokusao orijentirat, pa mi je ta setnja pomogla da se pocnem
pomalo snalazit i kuzit gdje je kaj u zoj carobnoj Paklenici. Po povratku u
bazu, klasican chill na suncu... bilo je tu i pokoj hammock, pokoj sendvic
i neizostavan bifing s Dragim Vođom.
Kad su se vise-manje (ili manje-vise) svi vratili iz smjerova krenulo se,
kako tko, prema kampu ili Dinku. U kampu su pripreme oko rostilja bile vec
u punom jeku a nas (skoro doslovno) goli kuhar (aka Josip) je vec kurio
vatru na veliko. Digli su se satori... ljudi se smjestili i tulum se polako
zahuktavao. Meso se brzo peklo i jos brze jelo, za mene ocito pre brzo
jerbo sam ja poskaljno nepce s dva cevapa i jednim krilcem... al prica se
da je bilo fino! ;) Sve u svemu... Josipa za predsjednika (kucnog saveza :P)
I tako se mi zabavljamo, trusimo pive i neko vino tu i tamo, kad
odjedamput, pale se reflektori na pozornici... izlazi Dragi Vođa i
najavljuje vojnu paradu pracenu tradicionalnim bicevanjem uzetom ili
gurtnom za podizanje morala trupama. Pocela je redaljka na skolarcima, to
strasno javno ponizavanje i neobuzdani besramni sadizam od strane vođa
režima... i trajalo je to neko izvjesno vrijeme. Ali jedan je detalj
zasjenio sve ostale pa cu ga i ovdje spomenut... Naime cijla ta
tradicionalna inicijacija smisljena je tako da instruktori skolarcce zbune
cudnim pitanjima na koja nema tocnog odgovora pa ih zbog toga kazne, i tako
3 puta. A i ako odgovoris tocno, nitko ti to ne prizna, tako da uvijek
dobijes uzetom po dupetu. No desio se neocekivani obrat u cijeloj toj
prici... zadnji na redu bio je sveprisutni Tompa koji se ocito poveo za
onom "napad je najbolja obrana" te svojim neocekivanim izlaganjem oba
gluteusa maximusa (to je bilo sve, barem iz moje perspektive, neki su imali
nesrecu (ili srecu, kako za koga) zapazit jos neke detalje) toliko zbunio
instruktore da su oni svi bacili oruzje na pod i krenuli u bijeg glavom bez
obzira... salim se... dobio je i on svoju porciju, ali uz show vrijedan
pamcenja! :) To je bio i neki vrhunac tuluma, pa su ljudi redom kroz
slijedecih nekoliko sati polako isli spavat pripremajuci se za nedjeljne
udpone.
Kako sam vec dosad napisao roman, a i po meni naj zanimljivije dijelove
cijelog izleta, ovaj drugi dio cu maksimalno skratit: Budjenje...
dorucak... zborno mjesto... Kim Jong Nikola daje zapovijedi... Ko nije
jucer, prevezivanje i ostale vjezbe... svako u svoj smjer - penjanje... ja
sam opet s instruktorom Hrenom i Kolegom Zavisom ovaj puta penjao Sjeverni
greben... Moram priznat da sam ocekivao malo vise od tog drugog dana, jer
je smjer bio dosta lagan i relativno kratak. No bila je zanimljiva tahnika
kojom je nas instruktor Hren odlucio napravit cijeli uspon malo
zanimljivijim. Naime, nama su standovi bili skroz bez veze, pa smo krenuli
na improvizacije :)... fulamo stand, pa se ustandavamo na spitovima,
frndovima i drvecu, a u medjuvremenu usred cuga se osiguravamo na
stndovima! :) Tako da u biti ne znam dali bi smjer trebao imat toliko
cugova al mi smo ga ispenjali u, ako se ne varam 3 :)... malo smo chillali
na vrhu smjera... silazak... skupljanje... brifing... chillax na zbornom
mjestu, neki u hammockima... polako razilazenje.
Eto, to bi bilo vise mamanje to!
U iscekivanju nadolazecih izleta,
Pozdrav od Darca
created by: zeljeznicar @ 2012-09-27 19:36:01
|
|
|
|
|
