na slici: Željezničarci, silazak sa Begunjščice
foto: Iva Kaštela, 02/2007

From: Nikola Derežić
Date: Mon, 17 Sep 2012 15:55:23 +0200

Ovog vikenda smo zbog bure na cvoristu Bosiljevo umjesto prema Rijeci i Kamenjaku skrenuli put Ogulina i Kleka. Cilj nam je bio sa skolom odraditi abseil u vise duzina, upotrebu zaglavaka i slicne opreme, zabijanje klinova, te postavljanje standova.

Kamenjak je inace idealan za taj zadatak, jer pruza jednu lijepo zaukruzenu i preglednu cjelinu u kojoj vjezbalista medjusobno lako komuniciraju. Pored toga, stijena nudi nekoliko laganih duzis sportskih smjerova, u kojima tecajci mogu napraviti svoje prve korake. No DHMZ je htio drugacije i poslao nam tamo buru ... slijedeca logicna destinacija na kojoj mozemo "jeftino" raditi abseil u vise duzina je Klek.

Problem Kleka je sto taj prostor ne komunicira dobro kao Kamenjak, a smjerovi su primjereniji za neki kasniji vikend u skoli, kada su tecajci vec napravili par tura po lijepoj i cvrstoj paklenickoj stijeni. No DHMZ je rekao svoje i na Klek smo isli.

SUBOTA

Dan je poceo sasvim neobecavajuci - konstantnom kisom koja nas je pratila od veceri prije, cijelim putem do Ogulina i slijedecih sat vremena koje smo proveli u birtiji kod Konzuma. nakon par kava, cajeva, loza skupljamo hrabrost i krecemo prema Bjelskom, a odatle sa gajbama pive i friziderima do doma na Kleku. Kada smo stigli do doma kisa je pocela jenjavati, sto nam je ulilo nadu nada da cemo ipak uspjeti odraditi vjezbe koje smo planirali.

Nakon uvodnog predavanja ispred doma tecajci su dodijeljeni instruktorima, provjerena je domaca zadaca i svi su pomalo krenuli prema vjezbalistima. Abseil smo postavili niz smjerove "Rodila majka seprtlju" (Tanja i Daroslav) i "List" (Sanja i Stipe), dok se izrada standova i postavljanje medjuosiguranja radila iznad, ispod stepenica koje prolaze ispod zapadne stijene (Ivanka, Tomi i Orsat). Tlo je bilo mokro i klisko, a takva je bila i stijena.

Vec na pocetku price smo malo zapeli s abseilom u Listu jer je dio uzeta koja posjedujemo u drustvu kraca od 60m, koliko je potrebno da se stigne do standa na velikoj polici. Situacija je brzo razrijesena postavljanjem fiksnih dugacjih uzeta po kojima su se tecajci spustali bez izvlacenja. To je bilo malo odstupanje od pocetne ideje da tecjaci nose svoje uze i rade sve sami, no u danij situaciji smo se zadovoljili sa time. Abseil u Seprtlji je isao prema planu. Kasnije smo shvatili da smo umjesto lista trebali koristiti Mangupski smjer, koji je odmah do Seprtlje - 50m uze bi bilo dovoljno, a pristup gornjem standu je laksi.

Kako se kraj dana blizio, vrijeme je postajalo sve toplije i suncanije, pa smo u popodnevnim satima nosili samo kratke rukave. Uspjesno smo odradili abseil (iako dio ljudi nije izvlacio uze), izradu standova i postavljanje medjuosiguranja. Doduse abseil preko Septrlje je potrajao sve do u noc, pa su se zadnji spustali sa ceonim lampicama na glavi - jedno novo i uzbudljivo iskustvo za tecajce.

Dan smo završili uz gitaru obilnim roštiljem i zalili pivom - otišlo je svih 5 gajbi! Otkrili smo da se međ‘u tečajcima skriva i vrsni gitarista Siniša - nadajmo se da ć‡e nas svojim darom zabavljati na nekom od buduć‡ih izleta!

NEDJELJA

U nedjelju je u planu bilo zabijanje klinova, te penjanje prvih dugih smjerova. Klek na zalost je malo brdo koje ne nudi previse smjerova, od kojih je samo mali broj pogodan za skolu. Zbog toga je samo pola polaznika dobilo imalo prilike penjati. Penjala se HPD-jka, Omladinka, List i neizostavna Gitara. List se i ovog dana pokazao problematicnim, jer cijeli treci cug bio sasvim mokar i penjacki neupotrebljiv.

Tanja koja je hrabro vodila prvi navez se pokusala uhvatiti u kostac sa hvatovima punim zitkog blata i plocama prekrivenim kliskim lisajevima, no nije išlo. Nakon što je par puta sletila i malo se natukla odlučuje se na stratesko povlacenje. Sa vrha postavljamo abseil i sve spustamo sigurno nazad na policu ispod smjera.

Zbog malog broja instruktora ljudi su morali voditi po dvoje tecajaca u smjerove, Što je usporilo cijelu pricu, pa se penjanje oduzilo sve do kraja dan. Tako je oko pola ljudi cijeli dan provelo na zemlji, gdje im mira nije dala neumorna multi-tasking Ivanka, koja je s petnaestak ljudi uspjela istovremeno poducavati zabijanje klinova, ispitivati bernarda, cvorove i komunikaciju u stijeni.

Uspjeli smo prije mraka pricu privesti kraju, pospremiti i pomesti dom (hvala Maja) i spustiti se nazad u Bjelsko ... i naravno stati na pizzu u Ogulinu.

Nadam se da tecajci nece mrziti Klek zbog ovakvog negostoljubivog prvog iskustva s tom planinom.

Vidimo se u srijedu na predavanju!

-- Pozdrav,

Nikola

P.S. web stranica ne voli moje kvacice i crtice - zato pisem bez njih :/