na slici: Trpimir Jakovina
gdje: Torre Lusy, Cinque Torri (Italija)
foto: Siniša Alavanja, 07/2006

From: Nikola Derežić
Date: Sun, 2 Sep 2012 19:20:03 +0200

Sputani lošim vremenom odustali smo od planiranog seminara u Paklenici, na kojem smo trebali buduće instruktore pripremiti za rad na školi. No kako nam vikend i seminar ipak ne bi propali, pala je odluka o jednodnevnom izletu na Okić.

Oko 9 sati ispred okićkog doma se okupilo društvance: sestre  Štefković, Tomi Jakopec, Daroslav Habijan, Domagoj Jug, Tanja Šavorić, Stipe Mikulić i moja malenkost. Dan smo započeli kraćim teoretskim predavanjem na temu vođenja tečajaca u smjerove.

Nakon toga se dio ljudi bacio na ponavljanje čvorova i sv. Bernarda. Dio nas, koji smo taj dio ponavljaja odradili u četvrtak na tunelu, se taman spremao uputiti prema okićkom grebenu, kad se na parking dokotrljao plavi autić iz kojeg su izašli mr i ms Smith ... tj. Gordan i Ana. Imali su tog jutra vremena, pa su se odlučili prošetati oko Okića i praviti nam društvo.

Nakon što smo malo pročakulali, omanja frakcija sastavljena od Daroslava, Tanje, Domagoja i mene napokon kreće put grebena, s ciljem pronalaženja komada stijene koja će glumiti klasični smjer. Ubrzo smo se našli podno zuba na kojem se na školi inače vježba abseil (onaj gornji), te je nakon teoretiziranja i isprobavanja opreme na prizemnim pukotinama zabilježen prvi uspješan uspon.

Nezasitni Domagoj i ja nastavljamo svoje putovanje u smjeru starog grada, te preko, niz i okolo slijedećeg zuba u nizu. Tu smo također pronašli jednu lijepu i logičnu liniju za uspon.

Kad smo se vratili nazad pod prvi zub, tu je već bio i ostatak ekipe. Poredani u red čekali su svoju priliku da naprave uspon. I dok je redaljka po prvom zubu bila u punom jeku, Stipe i ja smo odjezdili do slijedećeg zuba nebili popeli liniju koju sam otkrio s Domagojem. Smjerić se pokazao baš lijepim i laganim, no zericu prekratkim - red veličine Eskijevog brida. Čudi me da ga nitko nije zaspitao jer se nalazi baš na krasnom mjestu. Na tom zubu postoji više lijepih kompaktnih ploča sa džepovima, koje propadaju dok se mi vješamo po izlizanim Rottenima, Trbusima i pločama, Eskijevim bridovima i slično - baš šteta!

Taman je bilo vrijeme ručka kada su svi završili sa usponima i vježbanjem postavljanja međuosiguranja. Spuštamo se do doma na klopu, hladan radler i čašicu razgovora (u stvari trač partiju tko je sve tudan i tko bi mogao biti slijedeći na redu).

Izlet je bio prilično uspješan jer osim što su svi ponovili čvorove i sv. Bernarda, ljudi su imali priliku kroz ruke propustiti par komada različite opreme, te je koristiti u konkretnim situacijama. Iako možda nismo popeli niti jedan dugi smjer, uspjeli smo dobro iskoristiti loš vikend.

Vidimo se u srijedu na predavanju!

-- Pozdrav, Nikola

**