AO HPD ŽELJEZNIČAR - Aguille Noire & Passo Falzarego

Dorja Mučnjak, Dragutin Vdović, Dražen Đimoti
gdje: Paklenica
foto: Nikola Derežić, 01/2005

Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj

	Arhiva novosti
	Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

	Paklenica - Klin free

	Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek

	Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede

	Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi

	Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

vi ste ovdje: home > novosti > aguille noire & passo falzarego

Aguille Noire & Passo Falzarego

From: Rene Lisac - [email protected]
Date: Sat, 1 Sep 2012 19:28:16 +0200

Mjeseci surfanja i chatovanja rezultirali su time da smo se Milas i ja u subotu 18.8. zaputili za Curmayeur s namjerom da penjemo Peuterey Integral, zadnji tjedan slobodnih dana obojice i koliko toliko prihvatljive prognoze. Nakon obavljene dokupovine opreme u Decathlonu Brescia i Curmayeur-u isti dan obavljamo pristup iz doline do Borelli Hut i još malo pod smjer, sve do travnatog zaravnanja uz potok, ograđenog s par kamenja. Baci pogled na dolinu, na južni greben Ag. Noire-a, na skicu i lagano utonuće u san. (Bivak I) Kao što je gotovo nemoguće pogledom sagledati cijeli Peuterey, tako i svih ovih dana pripreme nisam mogao taj smjer, koji ukupno iznosi preko 4500m penjanja, mentalno pojmiti i obuhvatiti odjednom, tek segment po segment.

Dan I

Dok se borimo oko 5:30 s jutarnjih parsto metara pristupa po specifičnom granitnom šoderu, tri ranojutarnje naveze pod lampicama iz Borelli-a već grabe po donjem dijelu prvog stupa, pic Gamba. Prvi dan je uglavnom prošao ufuravanjem u niz stvari koje su, barem meni bile prilična novost: granit i njegovo trenje, orijentacija i međuosiguravanje dok se nađe pokoji klin za štandove i detalj i možda najviše od svega penjanje s preko 10 kila na leđima. Iako je vaga u ZG pokazivala oko 10.6 kg, s dodatnom vodom, hranom, pokojim komadom opreme i na kraju gojzama koje su na nogama zamijenile penje - telad na leđima je dosegla gotovo 14-15 kilic. Osim što smo bili svjesni da zbog navikavanja na sve to skupa napredujemo znatno sporije od očekivanog, atmosfera u smjeru isto nije bila preveč optimistična. Tik pod punta Bifida susrećemo jedan od naveza koji apsajla iz smjera zbog premorenosti. Nešto kasnije svjedočimo izvlačenju drugog naveza talijanskim helićem sa punta Ottoz iznad nas, za koje smo naknadno saznali da su zvali pomoć jer su bili žedni. Već oko punta Welzenbach počinju prve uređene police za bivakiranje, dan završavamo na relativnom udobnom sedlu pod Punta Brendel. (Bivak II) Obzirom da su glavni tehnički detalji uspona tek pred nama, da je voda na izmaku (svako po litru) i da je neće biti bar još dan i pol - zaključujemo da ćemo morati naš uspon skratiti na ag.Noire i njegove ljepote, uključujući i zloglasni silaz po Istočnom Grebenu. Nešto iza ponoći počela je prva vručinska nevihtica, koju nam je uredno najavila vremenska izvjestiteljica Veks, kiše toliko da se moraš pokrit astro folijom, ne toliko da je piješ. Ideja skupljanja preko astrofolije je nažalost morala biti odbačena zbog umora i manjka prostora na polici za takvu aktivnost.

Dan II

Obzirom da smo pošteno zaspali tek pred jutro kasno dizanje nešto prije 6h uz izlazeće sunce pokazalo se optimalnim. Manjak vode pretvorio je doručak u par liza vode i svako po četvrt mrkve - sve ostalo je bilo jednostavno preeee suho. Pola hrane bacamo niz stijenu i preraspoređujemo teret na lakši ruksak za prvog, i težeg za onog koji penje kao drugi. Iako pomalo oslabljeni detalje rješavamo glatko, nižu se redom tornjevi s detaljima V-VI, Punta Brendel, Punta Ottoz i Punta Bich, s kojeg pucaju vizure na smjer od prvih tornjeve, preko Ag. Noire-a i Ag. Blanc-a sve do vrha Mont Blanc. Klice ideje da ipak nastavimo po Integralu ovdje su bile konačno odbačene, obzirom da su prve krpice snijega bile vidljive tek na Aguille Blanche-u. Ovdje svjedočimo i drugom helikopterskom spašavanju, ovaj puta sa punta Welzenbah, neke naveze koja je nakon nas ušla u smjer i čija komunikacija u smjeru se sastojala od previše galame i vikanja, barem prema našem ukusu. Nismo uspjeli saznati o čemu se radilo. Debeli oporavak na Vrhu Noire-a i krećemo u silazak oko 18h s idejom da se do mraka dokopamo grebena i onda po mraku nakako do ledenjaka, vode i bivka ispod stijene. Ipak zloglasni silazak pokazuje svoje zube, strme strme police pune šodra, otpenjavanje krušljivih III-IV i vrlo neugodna prečkanja i apsajli - sa zalaskom sunca odlučujemo to prekinuti na udobnoj polici na oko 3500m (Bivak III). U očekivanju nove nevihtice sad smo bili u potpunosti spremni s astro folija kolektorom kišnice - no na našu žalost samo je luđački grmilo...

Dan III

Nakon dosta lošeg spavanja na iako udobnoj polici, opet doručak: četvrt mrkve i par lizova vode. Milas je svoje pocugao još na Noire-u dok ja vješto razvlačim svoje kapljice tako da mi ostaje još oko deci za spust. Strmi krš i apsajli se nastavljaju, gledani iz pomalo zamučenog oka dehidriranog i izgladnjelog promatrača zaista djeluju jezivo. Olakšanje je uslijedilo čim smo se dočepali grebena, no veselje kratko traje - silazak vodi s njega desno prema kotlu nizom od bar 10tak jednako jezivih apsajla po krševitom kaminu- kuloaru. Zadnji apsajl oko 14h pada ravno na komad snijega u dnu stijene, dok sam se ja spustio Milas je već ima grkljan pod ledom i organiziranu točionicu za sve boce koje smo posjedovali. Malo oporavka i spuštamo se na slapove iznad kuće Borelli gdje dolazi do potpune rehabilitacije: ledena voda zagrijana na granitnoj stijeni postiže preko 15stC, kupnac, hidracija pa i pranje veša čak. Odlučujemo ipak posjetiti Borelli i tamo u veselom društvu mladih domaćina i pravoj alpinističkoj atmosferi kuće kuhamo prvi pošteni ručak nakon 3 dana. Dečki posjeduju neki opaki teleskop i uspijevali su pratiti naš kompletni uspon sve te dane. Spuštamo po ferati do auta i tamo krmimo.

Bilo je gomilu varijanti kako upotrijebiti ostatak dana i kocka je pala na Dolomite. 1 dan smo utrošili na opetovanu šetnju Courmayeurom, šoping, upoznavanje s lokalitetom Arco i dolazak do passo Falzarego, gdje smo odlučili prespavati dve noći pred povratak u Zagreb. Dan između toga bila je kombinacija prekrasne penjače i gastronomskih majstorija; rehabilitacija u punom smislu. Penjali smo smjerove u Lagazuoi Piccolo i Hexenstein-u, ovo je sad bila nepodnošljiva lakoća kretanja po stijeni - popeli oko 800m četvorki s osjećajem kako nam je uspon na Aguille Noire u potpunosti promijenio percepciju i osjećaj sigurnosti u kretanju po stijenama, čega smo tek tada postali svjesni. Možda se i vratimo, spremniji i sposobniji, i odradimo ga Peuterey-a kompletnog jednog dana.