|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Aguille Noire & Passo Falzarego
From: Rene Lisac - [email protected]
Date: Sat, 1 Sep 2012 19:28:16 +0200
Mjeseci surfanja i chatovanja rezultirali su time da smo se Milas i ja u
subotu 18.8. zaputili za Curmayeur s namjerom da penjemo Peuterey Integral,
zadnji tjedan slobodnih dana obojice i koliko toliko prihvatljive prognoze.
Nakon obavljene dokupovine opreme u Decathlonu Brescia i Curmayeur-u isti
dan obavljamo pristup iz doline do Borelli Hut i još malo pod smjer, sve
do travnatog zaravnanja uz potok, ograđenog s par kamenja. Baci pogled
na dolinu, na južni greben Ag. Noire-a, na skicu i lagano utonuće u san.
(Bivak I) Kao što je gotovo nemoguće pogledom sagledati cijeli Peuterey,
tako i svih ovih dana pripreme nisam mogao taj smjer, koji ukupno iznosi
preko 4500m penjanja, mentalno pojmiti i obuhvatiti odjednom, tek segment
po segment.
Dan I
Dok se borimo oko 5:30 s jutarnjih parsto metara pristupa po specifičnom
granitnom šoderu, tri ranojutarnje naveze pod lampicama iz Borelli-a već
grabe po donjem dijelu prvog stupa, pic Gamba. Prvi dan je
uglavnom prošao ufuravanjem u niz stvari koje su, barem meni bile prilična
novost: granit i njegovo trenje, orijentacija i međuosiguravanje dok se
nađe pokoji klin za štandove i detalj i možda najviše od svega penjanje s
preko 10 kila na leđima. Iako je vaga u ZG pokazivala oko 10.6 kg, s
dodatnom vodom, hranom, pokojim komadom opreme i na kraju gojzama koje su
na nogama zamijenile penje - telad na leđima je dosegla gotovo 14-15 kilic.
Osim što smo bili svjesni da zbog navikavanja na sve to skupa napredujemo
znatno sporije od očekivanog, atmosfera u smjeru isto nije bila preveč
optimistična. Tik pod punta Bifida susrećemo jedan od naveza koji apsajla
iz smjera zbog premorenosti. Nešto kasnije svjedočimo izvlačenju drugog
naveza talijanskim helićem sa punta Ottoz iznad nas, za koje smo naknadno
saznali da su zvali pomoć jer su bili žedni. Već oko punta Welzenbach
počinju prve uređene police za bivakiranje, dan završavamo na relativnom
udobnom sedlu pod Punta Brendel. (Bivak II) Obzirom da su glavni
tehnički detalji uspona tek pred nama, da je voda na izmaku (svako po
litru) i da je neće biti bar još dan i pol - zaključujemo da ćemo morati
naš uspon skratiti na ag.Noire i njegove ljepote, uključujući i zloglasni
silaz po Istočnom Grebenu. Nešto iza ponoći počela je prva vručinska
nevihtica, koju nam je uredno najavila vremenska izvjestiteljica Veks, kiše
toliko da se moraš pokrit astro folijom, ne toliko da je piješ. Ideja
skupljanja preko astrofolije je nažalost morala biti odbačena zbog umora i
manjka prostora na polici za takvu aktivnost.
Dan II
Obzirom da smo pošteno zaspali tek pred jutro kasno dizanje nešto prije 6h
uz izlazeće sunce pokazalo se optimalnim. Manjak vode pretvorio je doručak
u par liza vode i svako po četvrt mrkve - sve ostalo je bilo jednostavno
preeee suho. Pola hrane bacamo niz stijenu i preraspoređujemo teret
na lakši ruksak za prvog, i težeg za onog koji penje kao drugi. Iako pomalo
oslabljeni detalje rješavamo glatko, nižu se redom tornjevi s
detaljima V-VI, Punta Brendel, Punta Ottoz i Punta Bich, s kojeg
pucaju vizure na smjer od prvih tornjeve, preko Ag. Noire-a i Ag. Blanc-a
sve do vrha Mont Blanc. Klice ideje da ipak nastavimo po Integralu ovdje su
bile konačno odbačene, obzirom da su prve krpice snijega bile vidljive tek
na Aguille Blanche-u. Ovdje svjedočimo i drugom helikopterskom spašavanju,
ovaj puta sa punta Welzenbah, neke naveze koja je nakon nas ušla u smjer i
čija komunikacija u smjeru se sastojala od previše galame i vikanja, barem
prema našem ukusu. Nismo uspjeli saznati o čemu se radilo. Debeli oporavak
na Vrhu Noire-a i krećemo u silazak oko 18h s idejom da se do mraka
dokopamo grebena i onda po mraku nakako do ledenjaka, vode i bivka ispod
stijene. Ipak zloglasni silazak pokazuje svoje zube, strme strme police
pune šodra, otpenjavanje krušljivih III-IV i vrlo neugodna prečkanja
i apsajli - sa zalaskom sunca odlučujemo to prekinuti na udobnoj polici na
oko 3500m (Bivak III). U očekivanju nove nevihtice sad smo bili u
potpunosti spremni s astro folija kolektorom kišnice - no na našu žalost
samo je luđački grmilo...
Dan III
Nakon dosta lošeg spavanja na iako udobnoj polici, opet doručak: četvrt
mrkve i par lizova vode. Milas je svoje pocugao još na Noire-u dok ja
vješto razvlačim svoje kapljice tako da mi ostaje još oko deci za spust.
Strmi krš i apsajli se nastavljaju, gledani iz pomalo zamučenog oka
dehidriranog i izgladnjelog promatrača zaista djeluju jezivo. Olakšanje je
uslijedilo čim smo se dočepali grebena, no veselje kratko traje - silazak
vodi s njega desno prema kotlu nizom od bar 10tak jednako jezivih apsajla
po krševitom kaminu- kuloaru. Zadnji apsajl oko 14h pada ravno na komad
snijega u dnu stijene, dok sam se ja spustio Milas je već ima grkljan pod
ledom i organiziranu točionicu za sve boce koje smo posjedovali. Malo
oporavka i spuštamo se na slapove iznad kuće Borelli gdje dolazi do potpune
rehabilitacije: ledena voda zagrijana na granitnoj stijeni postiže preko
15stC, kupnac, hidracija pa i pranje veša čak. Odlučujemo ipak posjetiti
Borelli i tamo u veselom društvu mladih domaćina i pravoj alpinističkoj
atmosferi kuće kuhamo prvi pošteni ručak nakon 3 dana. Dečki posjeduju neki
opaki teleskop i uspijevali su pratiti naš kompletni uspon sve te
dane. Spuštamo po ferati do auta i tamo krmimo.
Bilo je gomilu varijanti kako upotrijebiti ostatak dana i kocka je pala na
Dolomite. 1 dan smo utrošili na opetovanu šetnju Courmayeurom, šoping,
upoznavanje s lokalitetom Arco i dolazak do passo Falzarego, gdje smo
odlučili prespavati dve noći pred povratak u Zagreb. Dan između toga bila
je kombinacija prekrasne penjače i gastronomskih majstorija; rehabilitacija
u punom smislu. Penjali smo smjerove u Lagazuoi Piccolo i Hexenstein-u, ovo
je sad bila nepodnošljiva lakoća kretanja po stijeni - popeli oko
800m četvorki s osjećajem kako nam je uspon na Aguille Noire u potpunosti
promijenio percepciju i osjećaj sigurnosti u kretanju po stijenama, čega
smo tek tada postali svjesni. Možda se i vratimo, spremniji i sposobniji, i
odradimo ga Peuterey-a kompletnog jednog dana.
00 Leaving home.JPG
01 Bivak I pod smjerom.JPG
02 Pic Gamba bye bye.JPG
03 Skidanje zednog naveza s Punta Ottoz.JPG
04 Jutarnji uspon na punta Brendel.JPG
05 Skidanje naveza ispod nas na punta Welzenbach.JPG
06 bakanalije na vrhu.JPG
07 M&M.JPG
08 tu smo dalje htjeli.jpg
09 Bivak III (3580m).jpg
10 Silaz niz E ridge - jeza.jpg
11 u dubini ledenjak Brenva - nema bijega.JPG
12 3 days 60 clock on the rock.jpg
13 micek nas grebenarski.JPG
14 Na plaži.JPG
15 dolomitska rehabilitacija.jpg
16 lakopero cruisanje po stijeni.JPG
created by: zeljeznicar @ 2012-09-01 19:31:01
|
|
|
|
|