 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Sam u Božinom, Vršić i neuspješna Stena
From: Krešimir Milas - [email protected]
Date: Tue, 14 Aug 2012 11:05:05 +0200
Kako su mi svi planovi i bekap planovi za godišnji propali trefil sam se
pod Velebitom u Prizni. Iz dokonosti sam jedno poslijepodne zapalio na
Dabrove i odlučio se za Božin kuk. Nisam još bio tamo, a stijena sa ceste
izgleda predobro. Nakon upoznavanja stijene i obilaska ulaza u smjerove već
je bilo dost kasno pa sam se odlučio za lagani i kratki Rigolleto. Od
polovice prvog cuga sam se počel zihrati. Smjer je lagan i lijep, ali papa
noge. Kroz cijeli smjer noge se većinom guraju u radijatore i cijeli drugi
dan sam to osjećal u stopalima. Negdje u sumrak sam izašao na vrh. Za silaz
sam otpenjao po nekom grebenu i absajlao nekih 20m u nekakvu polušpilju.
Totalna divljina, sumrak i samoća su stvorili dojam prave avanture. Iako se
ideja soliranja sa zihranjem nekad čini dosadnom zapravo je odličan
trening. Malo nakon toga Otišao sam sa Orsatom u Julijske Alpe. U subotu
smo penjali smjer Albinca u Nad Šitom glavi. Penjanje je uglavnom po
kaminima i žljebovima koji su bili dost mokri pa smo nakon tri cuga pobegli
u susjedni smjer Košir-Belih i po njemu u još tri cuga izašli na vrh.
Navečer smo otišli u Vrata i zalegli blizu Stene. Planirali smo se dići u 4
ujutro i penjat Bavarsku. Mjesec je bio skoro pun i kao neki luster nad
nama nije nam dao spavati. Većinu noći smo probdjeli i na kraju zaspali do
sedam sati. Kad smo došli pod Bavarsku bilo je šest naveza unutra. Točno se
moglo vidjeti kuda smjer ide. Skoro dva sata smo čekali da se neko čudo
dogodi i da odlučimo hoćemo li krenuti ili ne, a za to vrijeme se nije
oslobodio niti prvi štand, a na ulazu je još stajao jedan navez. Užasno
spori su bili. Na kraju smo odšetali do Mojstrane , pojeli sve kaj smo
imali (dva sendvica, krastavac i pola kile voćnih kocki od Koestlina) i
zalegli kao marva na livadu. Nakon počinka smo odstopirali do Kranjske gore
i tukli po pivama na benzinskoj ćekajuć da nas ekipa koja je bila u
Hanzovoj pokupi. Neuspješan, ali ipak lijep izlet!
Milas
1 Oki dolazi na štand nakon ljigavog kamina.jpg
2 Oki u mokrom žljebu.jpg
3 Okiju raste glava iz riti.jpg
4 Oki prihaja u Košir-Belih.jpg
5 Panorama.jpg
6 Na benzinskoj, Oki nogom skriva novi pirs na usnici.jpg
7 radijatori u Rigolletu.jpg
created by: zeljeznicar @ 2012-08-14 11:11:01
|
|
|
|
|
