na slici: Iva Kaštela i Danko Ferber, povratak sa Glocknera
foto: Martina Pehar, 06/2007

From: ivanka jakopec - [email protected]
Date: Thu, 12 Jul 2012 16:31:40 +0200

       Za prošli vikend se najavljivalo cijelo jato Željezničaraca u Kratkoj nemškoj (a od izvještaja ni traga ), pa smo Tomi i ja odlučili krenuti u neke (možda) manje posjećene krajeve. Uspjeli smo sakupiti još Zrinku (ZG) i Sinišu i Ivanu (KA) i u subotu navečer krenuti put Jezerskog da već jednom popnemo Novu centralnu. Onak, iz opće penjačke kulture.

     Prognoza je bila savršena, bez popodnevnih nevihti (kaj je bilo za nevjerovati, jer nas je na Jezerskom svaki put opralo bar na silazu). Od zadnji put kad smo bili tam su uredili parking malo prije nego kaj se ulazi u šumu prema žičnici. I stavili znak da se dalje ne smije ići autom. Balkanizam na (ne)djelu, ali nije nam se dalo vući kompletnu opremu, pa smo produžili autom dalje u varijanti - ako prođe-prođe. Kod žičare se našlo još 5-6 slovenskih auti, pa nismo valjda te sreće da se pojavi neki renđeroid i naplati kaznu.Večera, radler i domaća medica za bolje spavanje.

    Plan - dizanje u 4 i čim raniji ulazak u smjer. Jedino kaj nismo računali sa 2 naveze Riječana koji su nam ujutro zbrisali malo prije nas, a to nas je koštalo malo načekivanja na ulazu. U međuvremenu se pojavila i slovenska trojka iz Jezerskog, pa je naša ideja o manjoj gužvi u ovom dijelu Alpi postala prilično neprilična. Kasnije su se pojavile još neke naveze, tak da se kroz smjer skupilo dobrih sat i pol čekanja. Nije nam se nikam žurilo, pa smo bili mnogo fini i nismo se gurali. Finska škola. 

     Par informacija za one koji nisu penjali smjer: 500-700 m dužine, ovisno o vodiču, ocjene do IV+. U cijelom smjeru ima 55 spitova i po skici je 18 cugova. Tak bar piše u vodiču. Stijena totalno nealpska, večinom kompaktna, pločasta. Štandovi su više-manje na jednom spitu, a raspored štandova ovisi o vlastitom izboru i dužini štrika. Tibloc može poprilično ubrzati penjanje, ali ide i klasika. Smjer nije orijentacijski zahtjevan, a na mjestima koja bi potencijalno mogla biti problematična, postoje zelene strelice (da nije Nikola bio na djelu ?! ).

    Lijepi smjer, ali daleko od onoga kaj bi spadalo u kategoriju alpskog. Bez obzira na to, prekokrasno dugačko penjanje sa fantastičnim pogledom. Za silaz smo fakofirali sajlu i odabrali put preko Ledinskog vrha. Radler i zvitek na Kranjskoj koči, pa natrag na +30*.

PS. pitali smo Slovence kaj je sa zabranom parkiranja kod žičnice. Vele da se za sada još tolerira, ali uskoro imaju namjeru početi naplačivati kazne. Dok se dogovore.

ivy