penje: Marko Dukši
smjer: Slap nad votlino, Tamar, WI 4-, 120m
foto: Tihomir Frangen, 02/2005

From: Danko Ferber - [email protected]
Date: Wed, 27 Jun 2012 13:06:08 +0200

Vlado, Iva Kaštela i ja smo trebali bit trojni navez za posjet centralnim Alpama, no zbog obaveza postajemo dvojni navez - Iva i ja. To neće na dobro, mislim si, jer nas dvoje nismo nikad bili na višednevnom izletu na kojem je vrijeme bilo dobro a tradicija traje već GODINAMA. Nismo ni napisali izvještaj od prije mjesec i pol kad smo na istoj destinaciji (kuća Torino) doživjeli oluju zbog koje smo jedva mogli izaći iz kuće na ledenjak na 3350 m a tada je u Chamonixu trgalo drveće....

Gledajući u barem četiri pet različitih prognoza za produženi vikend nisam mogao vjerovat: četiri sunčana dana!!!! Krenuli smo u četvrtak oko 15 h i nakon 9 sati puta stigli u Courmayer i postavili šator na livadici i spavanac. Po noći lagana kišica..... Tradicionalno, mislim si, jer smo Iva i ja opet tu. U petak nabava, zadnja nizinska kava i na žičaru Funivia Monte Bianco koja te izbaci na 3340m. Zbog aklimatizacije bi trebalo lagano šetat ali smo mi imali cijelu skijašku, penjačku i bivak opremu pa je bilo višekratnog nošenja 70 visinskih metara stepenica do Torino nuovo kuće. Izlazimo na terasu i nemogu vjerovat: sunce i bez vjetra! Popodne lagano na skijama do sedla Fourche i prema Tour Ronde vidjet smjerove i uvjete. Dogovor je da sutra idemo do Gervasutti kuloara u zapadnoj stijeni Tour Ronde vidjet uvjete i onda tura preko Vale Blanche sve do Midija. Sutra prohladno jutro i nekoliko stupnjeva minusa i PREDIVNO vrijeme. Stižemo pod kuloar za sat i 20 min. Smijer je 45 - 55 Stupnjeva i 350 m visine. Dobri uvjeti i lagan ulaz preko rubne pukotine. Fotografiramo i ostavljamo ga za sutra. Skijamo među predivnim vrhovima prema dijelu doline ispod Grand Capucina sa vrhunskim užitkom i zbog pogleda i zbog uvjeta. Penjemo se pored Mt Blanc di Tacula i uz put pregledavamo smjerove..... a njih ima ...... Dolazimo pod Midi a tamo barem 40 - 50 ljudi napada vrh po normalki a još 20-tak po smjerovima. Fotografiramo, uživamo i onda skijača nazad pod Capucin. Obzirom na uvjete i sve okolo jedan od najboljih visinskih spustova do sad... Slijedi uspon oko 300 visnskih do sedla Fourche i nazad u kuću po stvari za bivak. U kući pregledavamo prognozu koja kaže da ćemo sutra morat obavit turu i omah se skupit u dolinu jer u noći dolaz promjena vremena.

Nakon nošenja svari, postvljanja šatora jako smo umorni od ture i šljake na visini ali valja još skuhat, pojest, pripremit vodu za sutra..... Predivan zalaz i odmah hladnije temperature. Noć je , zbog visine i ipak hladnoće( oko -5 u šatoru) , bila ne baš najlakša za podnijet. Ujutro mijenjamo plan i odlazimo na kraću turu koje je bliže šatoru. Pristup na skijama oko 30 min i do vrha Aqille de Toule po istočnom grebenu II/I i 40 stupnjeva nagiba. 250 m a smjer izlazi na 3570 m vrh. Jednostavno penjanje bez osiguravanja - svu smo opremu ostavili dole. Bilo je još ljudi no svi su bili navezani i čudno nas gledali. Nismo se dali smesti i rješili smo to brzo, a na vrhu predivan pogled na Brenva stijenu Mt Blanca i Tour Ronde koji će očito ostati za drugi put. Stvarno se mislim tu vratit jer se može birat kaj penjat u predivnom okruženju visokih i lijepih vrhova. Brzo smo se skupili dole i otpenjali nazad po grebenu te do šatora na skijama stigli za 20 min. Onda je počela šljaka....... Jelo i piće, kuhanje, raspremanje šatora i svih stvari i opet nošenje opreme nazad uzbrdo prema Torino kući, pa one sve stepanice ..... Dobro smo se naradili i spustili oko 4 popdne u dolinu. Odvezli se za nagradu u najljepšu dolinu koju sam do sada vidio - Val Veni. Kafa, pivo i ostalo sa pogledom na Grand Jorases. Nezaboravno. Prespavali nešto niže u dolini prema Aosti. U ponedjeljak ujutro u Aostu na kafu - njima u Italiji je radni dan a mi polagano pream doma. Uglavnom odličan izlet sa još boljim fotkama i konačno smo Iva i ja potrefili vrijeme. Svakako se treba tamo vratiti.Fotke stižu od Ive K.