 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Rio Bianco
From: Iva kaĹĄtela - [email protected]
Date: Wed, 27 Jun 2012 09:39:09 +0200
Eto zasipana raznim kritikama i podsjećanjima na izvještaje od razno raznih
putešestvija, bacit ću koje slovo na sajt, iako i dalje mislim da je
bitnije penjat nego pisat. Ustvari, znam, reći ćete to je sve
uzročno-posljedična veza, ali ajde neka.....da ne kakam previše jerbo nemam
puno vremena.
Pretprošli vikend Gordan, Ana & moja crna igračka na 4 kotača krenusmo
prema Ljubljani kratko obavit neke moje poslove. Usput, popili kafu u
Tarvisiu, posjetili Monturicu iz opće kulture i stigli tek 13 sati na
parkiralište za Rio Bianco. Kako je bilo vruće za ispalit, a mi natovareni
ko sherpe za bivak Gorizia i 2 dana penjače, na pola puta u koči Brunner,
dočekuju nas ljubazni GSS Talijančići koji nam nude hladnu pivu. Inače, ne
volim pivu, ali u datom trenutku je legla ko budali šamar! J Gordan i ja
prihvaćamo i još dodatnu rundu, dok nas Ana izvlači sa pristojnijim
pristupom i zadržava se samo na vodi...bar neko da ostane normalan J
Uz žuto-zapjenjenu tekuću problematiku dogovaramo pojedinosti oko smjerova
i potpuno neplanirano za taj dan, odbacujemo višak stvari i žurno jurišamo
prema stijeni ispenjati što se uspije prije mraka. Odlazimo u Lepu glavu
popeti Južni kamin, IV-III. To kako i kada ćemo doći do bivka do kojeg još
imamo poprilično nikoga ne brine. O smjeru se nema što puno reći (naziv je
sve rekao) - ogromna kaminčina koja prestaje tek nakon 2 cuga, a onda se
penjanje pretvara u exponirani greben, cug prečnice i svašta nešto -
uglavnom zanimljivo! Za juhuhuuhuu silazak nemam štapove, kako smo jurili
bez puno pameti i to me košta pada gdje povrjeđujem šaku (palac) koji
nemilosrdno i brzinski naotiće. Na povratku u Brunner, nas naši dragi
prijatelji opet dočekuju sa hladnim pivama nakon kojih natovareni krećemo
prema bivcima. Stižemo u bivacco Gorizia (1950 m) oko 23 sata i budimo
dvojicu slovenaca koji su se planirali ranije dići i penjati prije vrućina.
Ovaj put je piva je bila kriva za sve! J
Budimo se nedjelju, ja i ruka smo skroz posvađani, tako da odustajem od
penjanja sa 1 rukom, dok Ana i Gordan odlaze u najljepši smjer po preporuci
domaćina u Visokoj beloj špici - Severni raz. Smjer je toliko popularan da
je u/na/ispod njega gužva ko u shopping centru. Slovenci jako vole ovo
područje, a nije ni čudno kako im je blizu, a ambijent je prekokrasan!
Nakon cca 4 sata Gordan i Ana izlaze iz smjera, dok ih ja na njihovom
absajl (200 m) silasku čekam, skupa se rušimo po siparu do bivka, kupimo
stvari i višak opreme i silazimo u dolinu. Kako smo se ponovo spojili prema
koči Brunner sa našim IT domaćinima, opet prihvaćamo poziv na hladnu pivu
(bez roštilja), izmjenjujemo kontakte, pozdravljamo se u suzama J kao
najbolji prijatelji i napokon kuglamo prema autu. Padaju pizze u Tarvisiu,
spaljeni, sretni i zadovoljni vraćamo se domov duboko u noć!
P6172872.JPG
P6162797.JPG
P6162799.JPG
P6162803.JPG
P6162805.JPG
P6162810.JPG
P6162821.JPG
P6172829.JPG
P6172834.JPG
P6172835.JPG
P6172839.JPG
P6172868.JPG
created by: zeljeznicar @ 2012-06-27 09:41:01
|
|
|
|
|
