 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Singing in the rain...
From: Iva kaštela - [email protected]
Date: Tue, 24 Apr 2012 08:54:05 +0200
Unatoč šućmurastoj prognozi za vikend u nedjelju ranom zorom krećemo
prema Tamaru. U društvu jakih funcionerskih snaga (pročelnika
nam-Tomeka i njegove zamjenice-Ane), Gordana & Dankota naoružani
skijama i opremom do zuba, već tradicijski po pumpama radimo sve na P,
uz brzinski canyoning. Ovaj puta se na pumpi i opremamo za brdo, jer
je vani kjamet. Nebo se spojilo sa zemljom, kiša pojačava, a dolina
Tamar kao da je popila nevidljivu tintu. Bez obzira na sve, dobra
atmosfera u autu raste i uopće nema ni trunke sumnje da bi odustali.
Cerekamo se ko na malom maturalcu.
Stižemo-mora se van! Pance na noge, skije na ruksake, kacige u
pripremi da nam silna pamet ne izađe iz glave :)
Do doma dolazimo ne mokri, nego već imamo plivače kožice na prstima.
Ljudi koji žive u domu misle da im se pričinjava da uopće netko
pomisli došetati do doma po takvom vremenu, ali kad su još vidjeli
skije, ostali su frapirani. Dosta dugo od doma prema J. Ozebniku nema
naznaka snijega. Već cca. 2 sata ko majmuni bez cilja škrgućemo sa
pancama po kamenju, dok 1. glas ne izjavi svoju želju za povratkom. Uz
to se priključuju još 2 glasa, okreću se i vraćaju u dolinu. Danko
tvrdokorno (ko mrlja) nastavlja svoj put u brdo, viče kako se čuju
lavine, a moja znati(želja) da skije napokon ugledaju snijeg me tjera
da nastavim prema gore. Dolazimo napokon do snijega, ali dalje ne ide.
Uffff... ogromna stara lavina se zabetonirala i prepriječila put prema
Ozebniku, a iznad nje su i nove današnje.Gledamo i mislimo si kako
danas definitivno nije bio dan za vrhove jer su svi u oblacima, pada
dosta snijega, ništa se ne vidi, a lavine samo pršte na sve strane.
Mokri do gaća mrznemo, tako da nakon kratkog gledanja manjih lavina
koje padaju iz kvarta Grape med Šitami in Travnikom, kapituliramo i
vraćamo nazaj sa suzom u oku i par litara vode u i na sebi. Opremu,
sebe i skije smo odlično oprali i prošetali...ustvari, kompletno
izgledamo kao da smo upravo izašli iz auto praonice.:)
Kako nas Ana, Gordan i Tomek čekaju u domu, vođeni idejom o iću i
piću, jurimo dolje. Tamo se rađa ideja o odlasku na poznato dobrog
"pohanog piščanca" u Rateče.
To je bio jedini razlog koji nas je uspio izbaciti iz toplog doma opet
van na pljuščinu do auta. Dok tamo gutamo red borovničevca pa red
pilića pa opet red borovničevca, vani se kiša pretvorila u snijeg, što
nas oduševljava - sve osim Tomeka, jer na autu ima ljetne gume.
Juhuhuuuu uz polku, polu-suhi i nažderani, ne vjerujemo što se to s
vremenom događa, ali na putu još stajemo u K. Gori na grudanju i
koljačima. Što se vrijeme pogoršavalo naša ludost je rasla!
Tomek nakon kraće pauze stvarno nije imao sreće s nama - vrijeme nas
je, ali ono doslovno, posr...Više sreće drugi put...nadamo se...a u nadi
je spas, a Nada je k...! :)
Suhi ko barut.JPG
še malo do snega....JPG
Pogled na grapu med Šitami in Travnikom.JPG
Grapa zalivena više nego cijele zime.JPG
Ufff...neću nazaj.JPG
Spremanje za brdo na Petrolu.jpg
Žderite gladne oči....jpg
Tolko je sunčano da Gordan ništa ne vidi.jpg
Crvenkapavice.jpg
Amo amoooo!.JPG
Ima li kraja guzanju po suhom.JPG
created by: zeljeznicar @ 2012-04-24 08:56:01
|
|
|
|
|
