na slici: Trpimir Jakovina
gdje: Torre Lusy, Cinque Torri (Italija)
foto: Siniša Alavanja, 07/2006

From: marko vukovic - [email protected]
Date: Sun, 29 Jan 2012 16:17:05 +0100

Upozorenje: Sadržaj koji slijedi nije primjeren svima. Ukoliko vjerujete u mitska bića ili mitove općenito, herojske podvige u planinama i čokove u kršu (iako ste već lomili ekstremitete u prošlosti padajući na nepouzdanu opremu), ovaj prilog bi vas mogao uznemiriti. Ukoliko pak imate oći na leđima i nervira vas što ih druge osobe nemaju, prije nego li nastavite čitati pripremite ukućane na moguće erupcije smijeha u stilu Dr. No-a.

###

U subotu smo se Vlatko, Dugi, Žuti i ja zaputili na Jezersko. Zanimljivo složena ekipa. Toliko raznorodna da mi se čini da je jedino mjesto (osim auta za Jezersko) gdje bi se nas četvorica mogli naći u isto vrijeme eventualno vozilo ZET-a. Planirali smo popeti Grapu med Ledinskim i Babom a zatim se spustiti pod Terana i vidjeti na licu mjesta kakva je situacija s gužvom te kako se osjećamo. Dok sam nagovarao Vlatka na izlet, reklamirao sam ga kao dugačak dan u brdima.

U pola osam je na parkingu kod žičare bila poprilična gužva. Činilo nam se da imamo sreće i da nitko ne ide u našem smjeru. Nakon 30 minuta hoda smo skužili da ipak imamo pratnju. Društvo nam je pravila simpatična trojka iz AO Rašica. Pratili smo trag do Ledinskog slapa. Prije toga je ipak trebalo savladati skok od par metara za koji nam je dobro došlo uže. Prošli smo ga u ekspedicijskom stilu jer je led bio poprilično tanak a projekcije pada nisu obečavale ništa dobroga. Uz rizik da se stručni konzilij za procjenu mogućnosti osiguravanja u zimskim uvjetima usprotivi tvrdnji, izjavit ću da se u tom skoku nije bilo moguće osigurati. Ovaj put je (kao i ostatak dana) najhrabriji među nama bio Dugi koji je popeo skok. Neki su prigovarali kako smatraju da nije pošteno što on može cepinom dotaknuti vrh skoka ali to nije nas smetalo kad smo se navezivali na uže.

Pod Ledincem ružan prizor. Austrijski navez, po čijem tragu smo išli, se našao u problemima. Vodeći je u prvoj dužini sletio na policu i ležao 30m iznad štanda. Daljnje padanje zaustavila je šrauba. Prva informacija je da je pri svjesti ali da je ozljedio nogu. Vođa slovenskog naveza je brzo reagirao, kontaktirao GRS i organizirao ostale. Nije se moglo puno napraviti. Partner palog penjača je naime bio spašavatelj i brzo se popeo do unesrećenog dok ga je Žuti osiguravao. Na licu mjesta je ustanovio da se radi o potencijalnoj ozljedi kralježnice te da je previše riskantno spuštati ga. Ostaje nam pričekati helikopter i biti na raspolaganju ako nešto zatreba. Žuti je pak imao posla oko procjene ozljede palca koju je zaradio ziherajući Austrijanca koji je u žurbi srušio dosta leda. Nakon što smo popili kavu koju su nam u pravoj pravcatoj kafetijeri skuhali Rašičani i prokomentirali kako nam nije jasno što su ovi tražili u Ledinskom slapu koji evidentno nije dobro napravljen, krenuli smo dalje.

Nakon zadnjeg snijega nitko nije popeo grapu tako da nije bilo tragova. Ćim smo se morali osloniti na vlasiti nos on nas je odvukao u pogrešnom smjeru. Ušli smo u krivi žlijeb koji se iz metra u metar počeo komplicirati. Vadimo uže, tu i tamo se zabija i poneki klin. Dugi vuče mi ostali se pod izgovorom brzine švercamo top-rope kroz teže dijelove. Nakon 200m je sasvim jasno da nećemo popeti grapu jer smo u nekom drugom smjeru. Dugi i Žuti su spletom okolnosti barem vidjeli naš prvobitni cilj a Vlatko i ja smo se vratili istim putem kojim smo došli.

Na kraju je to ipak ispao dugi dan u planinama. Penjanje je također bilo zabavno, dođe ti žao što nisi planinirao prvenstveni. Imali smo Dugog da popne sve što treba ali ponestalo bi opreme i vremena. Osim toga ne bi bila neka fora izgubiti se a zatim praviti da je u pitanju prvenstveni smjer.

Za kraj je pao lonac gobove juhe na jezeru i prdekana do doma.

###

Odricanje od odgovornosti: Autor priloga poznat je po preuveličavanju vlastitih podviga u planinama ne bi li prikupio bodove u široj penjačkoj zajednici koje zatim mijenja za pikule na crnoj tržnici. Njegovo opravdanje je da je to jedini način da prikupi dovoljan broj pikula za ravnopravno sudjelovanje na turniru Tonino Pikula u bacanju istih u dalj. Također, autor je vlasnik dionica HT-RA te je financijski vezan za IT industriju. Svaki njegov prilog na internetu može se smatrati sukobom interesa. U više navrata je javno priznao da se smatra kukavicom te ponosi time. Na upit o nacionalnoj i spolnoj pripadnosti izjašnjava se kao neopredjeljen. Gaji simpatije prema antiautoritarnoj političkoj misli a u praksi provodi Trockizam