 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Ipak Alpe ipak Snijeg ipak Led: Istocna stena Razora
From: Rene Lisac - [email protected]
Date: Mon, 21 Nov 2011 18:03:09 +0100
Nakon 100 (slovima: stoo) kombinacija za vikend pridružujem se veseloj
ekipi (Hrvoje, Vanja, Željko, Žarko) na hodačkoj turi u Julijce. Treba malo
nabrijat kondiciju za zimu, i napraviti malo izvidnicu za turno i penjačke
ciljeve. A na pitanje što pak teglim oba penjačka alata, u tom
trenutku odgovor je: "da ne budu usamljeni". Parking kod Aljaža, sunčanje
na Luknji, provjetravanje na Dovskom Gamsovcu, topljenje snijega, kulinarka
i čorka Pogačnikovoj zimskoj sobi. Do sada nisam imao prilike toliko
izbliza podružiti se sa takvom skupinom gamsova (fotke). Obnovljena zimska
soba uz Pogačnikov dom je stvarno za preporučiti: prostrano, cisto i
toplinski izolirano.
Ujutro se ipak razdvajamo: krećem sat ranije da pristupim vrhu Razora sa
sjevernog grebena, dok ostatak ekipe planira na vrh po normalki, sa sedla
između Razora i Planje na jugu. U 7:45 mi se otvara pogled na zasnježenu
istočnu padinu iz koje se diže litica s nekoliko varijanti uspona. Obzirom
na dobro prerađeni stiroporasti snijeg odlučujem probati. Prvi pokušaj
direktne smjeri po stijeni (preko ploča pa kroz kamin) prekidam već nakon
prvih 5m tulanja. Stijena je krš, solira se, dereze na nogama, a ispred
mene previs tezine V+. Spuštam se na početak, zaobilazim ploče po rampi
s desne strane i preko zasnježenih platoa ulazim u ciljani kamin. Tvrdi
snijeg, mjestimično led, pa malo miks, 40-70 stupnjeva: čista uzivancija!
No pred izlazom me dočeka detalj poput onog u uroševoj grapi, ali osim
komada tankog leda prilicno suh. Dok se ja gombam u pola detalja kako da se
izbacim iz previsa preko uglavljenog kamena, sranje: ispada mi cepin i
gledam ga kako leti niz 70m zasnježenih skokova i nestaje u dubini. Da se
nebi isto desilo i meni polako i sigurno se izvlačim iz detalja i jednim
cepinom oprezno vraćam niz smjer, opet na ulaz. Cepin me dočekao na dnu
uredno zapiknut u sniježnu padinu, fu, odvajanje nerazdvojnih kvarkova i
ostale potencijalne nezgodacije uspješno su izbjegnuti. Ipak se odlučujem i
na 3. pokušaj, vraćam se pod ulaz u kamin i od tamo priječim do kose grape
koja se cik cak probija prema vrhu. Nakon stotinjak metara po miksanoj
grapi snijega, suhe stijene i leda ispadam na vrh gdje me dočekuje ostatak
ekipe. Ako netko od iskusnijih zna da li se to tamo penje, kako se ti
smjerovi zovu i da li je uopće tko tu išao, bio bih zahvalan da mi štogod
javi.
Vrijeme idealno, oko 0st ali sunce prži, bez žurbe skijamo po snežišćima i
melišćima do doma, ručak i lagano nazad u dolinu. Sve u svemu jako lijepa
tura, malo i avantura. Kriški podi i nisu neko idealno turno ski
ishodište, no obzirom na konfor zimske sobe dalo bi se o tome razmisliti.
Može se skijati sa sedla med Planjom i Razorom, sa Stenara i pod Pihavcem,
a i penjuckati ovakve kraće grapice. Tko će dočekati više to bjelilo koje
se zasad suzdržano skuplja tek na visinama iznad 2400m?!?
Ostale fokte:
https://picasaweb.google.com/114248077229101933542/RAZORIstocnaStena#
01 mraz-pod-stenom.jpg
02 cuvari dovskega gamsovca.jpg
03 strazar 1.jpg
04 cuvar 2.jpg
05 u konverzaciji.jpg
06 prate-pogledi-na-stenu.jpg
07 hrvoje.jpg
08 glava-pod-glavom.jpg
09 zeljko.jpg
10 sumrak na podima.jpg
11 zimska soba.jpg
12 noc.jpg
13 pod istocnom stjenom.jpg
14 u direktnoj grapi.jpg
15 opali cepin.jpg
16 smjerovi.jpg
17 na-vrhu-svi.jpg
created by: zeljeznicar @ 2011-11-21 18:06:01
|
|
|
|
|
