 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Promišljanja jedne koprive nakon 2 pive
From: Mario Č. - [email protected]
Date: Mon, 14 Nov 2011 19:59:50 +0100
Cijela priča počinje u petak popodne. Grad se sprema za vikend, magla samo
takva, a nas četvoro u Cliju jedrimo autostradom. Clio pun opreme bez koje
se penjati ne ide, a opremu će koristiti Jelena, Rene, Stipe i moja
malenkost. I tako uz mjuzu benda zvanog Color Star ( preporuka) dolazimo do
Paklenice i onako partizanski neprimjetno ulazimo u park pa dalje u
Devnjaču. Mjesečina je bila toliko jaka da se bez problema moglo penjati
što smo i namjeravali, ali nije ozbiljnije zaživjelo. Popeli smo se barem
do Devnjače ajde. Ta mjesečina i Paklenica su bolestan spoj, bolesno dobar.
Budući da je u petak bilo Martinje od Devnjače smo napravili ambijent kakav
priliči jednom blagdanu. Sve je zabilježeno Reneovom fotoaparaturom pa vas
ovim putem upućujem na slike ispod njegovog izvještaja koji je odma tu
lijevo sa strane.
Da ne duljim, došli u Devnjaču, usisali, uredili i dočekali Orsata,
Sinkea, Milasa i Zoltana i u krpe. Noć, jutro, dan prvi. Ustajemo oko 7 i
onako krmeljavi i sa podočnjacima bauljamo po Devnjači i put auta po
stvari. Trebala je biti bura, ali izgleda da Bog uživa gledajući nas dok
penjemo pa je onu pravu buru ostavio za neki drugi dan, neke druge penjače.
Tko je što penjao, možete također vidjeti u Reneovom izvještaju, a bogme i
u Sinkeovom, a i u Zoltanovom...
Ja i Stipe prvi dan penjemo Sjeverno rebro i Akademski. Prvi nam je put da
penjemo izvan škole pa smo odabrali neke školske smjerove koje nismo
odradili. Sjeverno rebro ide glatko. Akademski isto, samo što je
podcijenjen. Lijevo od Akademskog ima neki projekt koji smo mislili
završiti, al smo ipak ostavili za drugi put. Penjemo i izlaznu varijantu
Akademskog koju Stipe prolazi baš onako školski...štoviše, akademski. Gore
se nalazimo sa Jelenom i Reneom, upijamo sunce i ispijamo piće. Večer se
provodi u Dinka, klasika, lovačke priče ( Milas...imaš pravo) i opet
spavanac u Devnjaču. Tu večer nam se pridružuje i Vlado sa 3 đevojke. Kažu
došli penjati.
Budimo se isto ko i jučer. Zapravo je sve isto ko i jučer, samo danas
penjemo druge smjerove. Stipe i ja idemo u smjer Zubatac pa odustajemo
nakon 2. cuga jer je dalje nezaspitan. Abseil dolje pa idemo u Izduženo
rebro...lijep i lagan smijer, onako za čilanje...ima dosta sova pa se
nemojte preplašiti, mi smo istjerali 2 penjući taj smijer, prelijepe
ptice...i tako...oko 17 se pozdravljamo sa penjačkom rajom i palimo za
Zagreb...preko Papuče i Čitluka u Gospić na pizzu u Tomislava i nazad u
gradsku kolotečinu...pozdrav drugovima penjačima, uživao sam...
created by: zeljeznicar @ 2011-11-14 20:06:01
|
|
|
|
|
