penje: Marko Martinović
smjer: Ča je od Draga, VII, 120m, Paklenica
foto: Marko Dukši, 01/2005

From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Tue, 18 Oct 2011 21:47:34 +0200

Evo još malo priče o izletu na Biokovo. O samom skupu mogu malo toga reći jer teško da sam imao dostatan pregled nad tamošnjim zbivanjima, ali mislim da je u njega uloženo mnogo truda i da je bio više nego solidno organiziran. Zato ću se radije koncentrirati na ono što je radila mala posada u kojoj sam bio, tj. Nikola, Marko, Daroslav, Siniša Škalec i ja. Stigli smo dolje začuđujuće brzo, unatoč zatvorenim prometnicama i snijegu u Lici. Ali nismo se smjestili u Bastu, kao većina sudionika, već u apartmanu u obližnjoj Krvavici - na suhom i toplom, što je i za očekivati za ljude u godinama. I to je bilo ugodno i relativno povoljno. U subotu smo se Siniša i ja zaputili u Vrisove glavice i ispenjali dva smjera: Falci i Madre-padre. O toj stijeni nemam naročito dobre dojmove, osim što je izvrsno zaštićena od bure i ima mnoštvo dobro osiguranih smjerova. Naime, ne pruža baš nikakav brdski ugođaj (kojeg na Biokovu možete imati na pretek) jer se nalazi odmah iznad Baške vode i Brela, pa se odatle i s glavne ceste neprekidno čuje svakojaka buka. A i sve je prepuno trave i grmlja s kojima se natežeš gotovo u svakom trenutku, bez obzira na težinu smjera. Marko je, pak, s Tomekom želio ispenjati nešto što je dublje u Biokovu ali su promašili 'ceo fudbal', tj. otišli u pogrešnu barijeru i na koncu se vratili neobavljena posla. Ali to je nadoknadio u nedjelju, skupa s Karmen, Sinišom i sa mnom kada je uspješno locirao ono što je tražio prethodnog dana (bez njega mi bismo vjerojatno promašili) i ispenjao 'Izvorski duh', dok smo Siniša i ja odradili 'Radoznalog muflona'. Iako mi je to ime pomalo blesavo, smjer je uistinu prekrasan. Ima dvije dužine od 50m u prvoklasnoj stijeni, a rekreacijskih teškoća, u divnom ambijentu. Jedino nas je gnjavila jaka bura, kojoj smo cijelo vrijeme bili izloženi, ali nije mogla pokvaritii odličan dojam. Nikola i Daroslav nisu penjali ali su marljivo istraživali okolicu i stvarno zadužili nas ostale: prvi je sjajno odvozio cijeli put, organizirao smještaj i pobrinuo se oko svega važnog, dok nas je drugi nesebično pojio i hranio. Samo neka opet zovu nekamo, neće se biti teško odazvati, pogotovo na Biokovo s kojim mi se uvijek bilo teško rastati.

Ovaj vikend kretao sam se sjevernijim krajevima. Prvo sam obavio kraću kupovinu u Trstu, a zatim konačno otišao u obližnju Val Rosandru - poznato penjalište i šetalište. Na žalost, bilo je vremena samo za upoznavanje s terenom ali dojam mi je da se tamo svakako valja malo razgibati. Ako je to bilo dobro Commiciju i njegovoj ekipi, teško da ne bi trebalo biti meni. Uostalom, provjerite na fotkama. Jedino se bojim da bi za lijepa vremena (opet je bila jaka bura) moglo biti previše ljudi. Tršćani su ipak previše sportski aktivni da se to ne bi dogodilo. A idući je dan na red došla Mošćenička draga. U Rijeci su se pojavili otac i sin Škalec, pa smo svi zajedno otišli na Zijavicu. Zanimljivo je kako je ta stijena odlično zaštićena od bure, koja je uz more nemilosrdno mlatila - čak toliko da je šetnja uz obalu bila veoma neugodna (ili je uz oca i sina došao još Duh sveti i sve to sredio?). Tamo sam konačno ispenjao (istina, malo nesportski) one nove 6 pluseve. A ima i par novih, težih smjerova, koji još nisu u vodiču.

Pozdrav! Neven