 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Glavno da sam sanjao da klajmbam
From: Rene Lisac - [email protected]
Date: Tue, 11 Oct 2011 12:06:08 +0200
Mislio sam da će netko od nadležnih malo opisati atmosferu cijelog događaja,
no evo i ja ću to morati preskočiti obzirom da sam na kamp došao samo na 1
dan. Sve u svemu svaka čast organizatorima, mislim da je to jedan izvrstan
početak.
Sve je počelo apokaliptičnim odlaskom u petak iz ZG: Dario, Vedran i Gusta
iz Osijeka me skupljaju nekom audi jurilicom u kojoj 210kmh po snijegu
djeluje kao 90 u nekom drugom prometalu. Nakratko pozdravljamo veselu ekipu
koja se skuplja oko škole u Bastu i selimo na spavanje u maslinik iznad
susjednih Topića, kako bi bili bliže smjeru i prvi ujutro ušli. Naime uspio
sam isparanoizirati Daria da će pola kampa ići upravo u Dalmatinski San.
Relativno dugi pristup mi dodatno produžujemo i tako fulavamo ulaz: nakon
15tak metara zujanja po nekoj stijeni jasno vidimo da smo na krvim mjestu i
da tu nema nikakvih klinospitova i vraćamo se 200m niz sipar do točnog
ulaza. Sunce izlazi, lagano penjemo, od konkurentskih naveza ni z.
Smjer je zaista lijep, dobro osiguran i uglavnom precijenjen - nismo se
mogli oteti dojmu da bi 70% toga Franček popeglao u neku trojku. Od tri 6b
cuga prvi je lakoćom riješio Dario, drugi i treći su dopali mene. Iako s dva
moja pada u lakšim dijelovima tih cugova (neuračunljivo trenje
novopopravljene penjačice i forsiranje neke pukotine koja nije bila dio
smjera), obojica prolazimo probleme slobodno. Vrijeme-ambijent-raspoloženje
optimalno, osim nekih zvukova slovensko-korčulanske komunikacije u susjednom
brdu, uglavnom sami na brdu.
Posebno povratak sa vrha Bukovca u Topiće je jedan fini mediteranski
doživljaj. Spust kroz pašnjake, napuštena pastirska sela, uz izvore vode,
napoleonove ceste od suhozida i šetnicu koja te blagim nagibom uz genijalne
vizure nenaporno spusti nazad u Topiće.
No zanimljiv mi je bio dojam kako se ključ smjera zapravo ne nalazi u nekom
najtežem detalju, nego u suptilno osmišljenoj finesi u zapravo jednom od
najlakših cugova, koja time i lako promakne pažnji. Ta neočekivana digresija
u priči o dalmatinskom snu tom Pezzolatovom ljepotanu daje jednu
interesantnu ironičnu notu. No to ostavljam da sami skužite, pa makar ga
morali sami ponovno penjat. Ionako se isplati. ;)
P.S. Stalno me pitaju što mi znače ti naslovi izvještaja, pa ovaj put malo
objašnjenje: osim što smo 'odsanjali taj lijepi smjer na kampu', spavajući i
sanjajući u nekom dvorištu nakon uspona u subotu penjao sam nešto i dobio
užasan udarac u glavu. Probudio sam se prilično urlajući i shvatio da je
bura srušila neku drvenu fosnu sa stepenica ravno na moju glavu. Tak da
upozorenje školarcima: nemojte ni sanjat da penjete bez kacige!!!
00 pristupamo Bukovcu.jpg
01 detalj smjer - ja u totalnoj banani.jpg
02 početak pravog uspona - drugi 6b detalj.jpg
03 Dario u tom detalju.jpg
04 Dario isti detalj.jpg
05 kako se izvuc sa tog viseceg standa.jpg
06 stairway to.jpg
07 mekani naslonjaÄ od Bure.jpg
08 piće i cviće.jpg
09 dalmatinski san.jpg
created by: zeljeznicar @ 2011-10-11 12:11:01
|
|
|
|
|
