Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Tomislav Jakopec
gdje: Maltatall, Strannerbach WI3
foto: Marko Vuković, 01/2010

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Paklenica part III iliti međunarodna utrka naveza

From: Tatjana Šavorić - [email protected]
Date: Tue, 27 Sep 2011 18:02:54 +0200

Pozdrav svima, iako su dvoje mojih dragih klasića već objavili svoje izvještaje,odlučila sam i ja objaviti svoj,jer bio je to ipak moj prvi susret sa Paklenicom i njenim ljepotama,pa shodno tome,zaslužuje da ga se i opiše. Izlet je,već tradicionalno,trajao dva dana,uz izuzetak onih koji su u Paklenicu stigli još u petak poslijepodne kako bi se dobro odmorili i naspavali za penjačke izazove vikenda pred njima. Mi nepromišljeniji na put smo krenuli u subotu u 06 ujutro.Dragi Srđan je sa najmanjim autom na svijetu,strpljivo i brižno po gradu skupljao nas preostalih troje putnika,Dalibora,Stipu i mene.Upakirani (čitaj ugurani) u auto,krenulo se na put,koji će,prema točnim Srđanovim procjenama,trajati 2h i 37 min.Put je protekao u mirisu orehnjača i sendviča,umotan u gustu ličku maglu,te uz neizostavnu kavu i pozdrav moru.Na odredište smo stigli točno prema procjenama. Stigavši na zborno mjesto,raspleli smo svoje stvari po karimatima i zbunjeno se ogledavali za našim dragim vođom škole,koji je,kako je u šaputanjima stiglo do nas,kasnio.Moje osobno mišljenje je bilo da ga je stigla zaslužena kazna jer je prošli vikend ostavio na cjedilu jednu pripadnicu mog ženskog bratstva,ali možda i griješim.. Kako bilo,vrijeme do njegovog pojavljivanja,skratio nam je Dukši koji je održao preciznu demonstraciju prevezivanja na kratkim sportskim smjerovima.

Konačno,Nikola je zadihan stigao na zborno mjesto,odmah preuzeo voditeljsku palicu,podijelio parove i opremu i konačno,igre su počele. Moj subotnji partner bio je Zoki,koji me poveo u osvajanje Sjevernog rebra na stijeni Veliki ćuk,ocijenjenog sa 4b+.S nama kao prvi navez išli su i Roman i Marina. Nakon što smo prošli kratko,ali iscrpno visokogorsko penjanje po siparu,došli smo pod smjer,ponovili komunikaciju i izradu štandova,te je naš prvi navez odlučno zagrizao u smjer.Nekoliko minuta za njima krenuli smo i mi. Zoki je vodio sve dužine,uz neizostavne uzvike poput "penji,španaj,vuci uže..i ostalo" i ja sam polako napredovala za njim.Na prvom štandu dok sam zihrala Zokija,pridružio mi se prvi penjač njemačkog naveza,koji se bez puno riječi uštandavao kraj mene.Sjetila sam se priča o utrkama u smjeru,te o zapetljavanju užeta,te me polako,ali sigurno lovila panika zbog neizvjesnosti tog mog prvog dugog smjera.Konačno,Zoki je viknuo "penji" i ja sam polako raspremila svoj štand i brže bolje krenula za njim,pokušavajući dobiti prednost pred njemačkim parom. Na drugom štandu,Zoki me umirio i pojurio dalje,a ja sam proučavala detalj ulaska u novi cug,bio je visoko na ravnoj ploči s tek par ljuskica za koje se čovjek mogao oprimiti,kad me sustigao njemački penjač.U trku je postavio svoj komplet na jedan spit mog štanda,nešto presložio i pojurio dalje.Zoki je stigao na treći štand i ja sam dobila znak da krenem dalje.Taman sam se uhvatila za oprimke na ploči,tražeći mjesto pogodno za nogu da se odbacim preko ploče,istovremeno rastavljajući svoj prvi komplet u narednom cugu,kad shvatim da ne mogu nikamo,jerbo je moje uže ostalo uz stijenu,a preko njega se sjaji komplet njemačkog naveza i njihovo uže.Nalet panike,knedla u grlu,pokušaj otpenjavanja,rezultirali su nekim čudnim rastavljanjem našeg kompleta i padom jednom njegovog dijela u gustiš provalije (ne,Pado,to nije tvoj leteći matičar).Naposljetku,našla sam se u nekoj čudnoj pozi,iščekivajući drugog njemačkog partnera.Dotična je ubrzo došla do mene i nakon jednog mog ubojitog pogleda shvatila što su učinili,raskopčala je svoj komplet i pojurila ispred mene,te sam tako i ja konačno,s trncima u rukama,mogla nastaviti dalje. Nakon tog incidenta,Nijemci su velikodušno odlučili pričekati na četvrtom štandu,da mi završimo naš uspon.A to smo u konačnici i uspjeli,nakon kratke borbe sa dva tricki detalja u petoj dužini.Slijedi vršna fotka i vršni paketić,te se upućujemo po siparu dolje na zborno mjesto. Nabrijani uspješnim usponom,Zoki i ja odlučujemo popeti smjer Bijela rampa,također na Velikom ćuku,ocjene 3,ali potpuno neopremljenog.Bio je to moj prvi alpinistički uspon u suhoj stijeni.S nama kao drugi navez išle su Sandra i Vedrana.Oboružani zaglavcima i friendovima,uputili smo se prema smjeru.Samo penjanje proteklo je ugodno i nadasve poučno,sve tri dužine.Silazak je bio nešto teži jer nas je hvatao mrak,ali bilo je neke avanture u spuštanju po sajli u mraku. Razduživanje opreme,dolazak u kamp.

Inicijacija,kao i zbivanja poslije nje obavijeni su omertom.

Drugi dan sam dodijeljena Domagoju kojeg sam se iskreno bojala.Ne mogu si pomoći,strah me je šutljivih ljudi..Međutim,on se pokazao kao nadasve smiren i strpljiv partner koji mi je velikodušno udijelio pregršt informacija koje su me zanimale,i koji je svu svoju sigurnost i smirenost prenio i na mene.Ponovo sam imala okršaj sa Sjevernim rebrom,ovaj put kao vođa naveza.S nama,kao prvi navez išli su Neven i Srđan.Uz početnu tremu i nelagodu zbog orijentacije u smjeru,te grubu borbu sa trenjem,uspješno smo popeli svih 5 cugova te sretno stigli na vrh.Vršni paketić i silazak.

Umorna,ali ponosna na svoje prve smjerove,pokupila sam svoje dečke iz auta,te smo se nakon kupanja u moru,klopice i pivice u Dinka,otputili prema Zagrebu,u kojeg smo stigli nakon točno 2h i 37 min vožnje.

Bio je to divan vikend.Veliko,veliko hvala Zokiju,Sandri i Domagoju na svim korisnim savjetima,strpljivosti i riječima ohrabrenja. Velika pusa cijeloj ekipi na nezaboravnim trenucima. CU



Tko traži cilj,ostat će prazan kad ga dosegne,tko pak nađe put,cilj će uvijek nositi u sebi.


created by: zeljeznicar @ 2011-09-27 18:06:01