 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Rakova djeca na Paklenici...
From: stipe - [email protected]
Date: Tue, 27 Sep 2011 15:30:26 +0200
I dok su neki snivali pijano slatke snove u starigradskom kampu drugi
su čekali da se rastjera lička magla ne bi li se cesti brže ukrao koji
kilometar pa da se gledajući more baci koja ćakula uz kavu.
I brzo se u kanjonu skupiše ta rakova djeca malena. Prepoznaše se iz
daleka jer sve ih veže ta ista neraskidiva nit, ta ista oprema
zadužena. I još nisu primili zadnju uputu od Dukšija jeli se
jednostruko prevezuješ ili navezuješ, razbježaše se rakova djeca po
suhom potoku da bi ko gljive šarene na stijenama iznikle. Bijeli,
zeleni, crveni i žuti klobučari niknuše na smjerovima imena
čudnovatih...
Ko je prvi a ko drugi, je li tinkara ili tikvara pitaše se sada svi.
No nisu djeca bila sama, tu su stari matori i matorke što pod brižnim
okom budno prate korak svaki, strogi ali pravedni neki bi rekli. I u
hladu i na suncu popeše se djeca i po Ćuku i po Stupu i po Rebru i po
Rampi i po imenima što se tek zapamtiti moraju... I penjalo se cijeli
dan, malo po malo drugi su postajali prvi, malo odvažniji, malo
sigurniji. Ali bilo je tu borbe, koljenima su se stijene tukle a
rukama škrape ispravljale a priča se da je viđen i NLM
(neidentificirani leteći matičar)...
I po mraku se skupiše svi na potoku suhom da se zaduže i razduže stare
veze i da se zaboravi što se zadužiti treba. Ali sve zaboravljeno je
naplaćeno. Opijeni mirisom ćevapa, kobasica i piva krenula je naplata
svega što se naplatiti da i to po guzici špagom da se ne zaboravi.
Pitanje, jedan, dva, tri i guzica je "plava" uz čestitku iskrenu da
dugih smjerova bude još mnogo. Cijeli neispavani kamp nam je
zavidio...
I bi dan drugi... I pitahu se rakova djeca ima li još što se doživjeti
mora...I dok su upitnici zujali nad glavama novi pogledi su pucali tamo
negdje gdje se penjati mora, gdje se ide kao prvi siguran u prijatelje
što stijene ljube...I smjerovi novi nam se otvoriše da se penjući ka
vrhu divimo moru...
I pričala su rakova djeca. Cijeli dan u jekama se španalo, puštalo,
ponavljalo i kukalo da bi u suhom potoku razdužili sve što se
razdužiti da i krenuli doma ka izvoru svome. I priča se da su neki i
mora vidjeli...Da im je more pobrojalo svaku ranu i žulj... Ti koji
pričaju, pričaju u stihovima jer znaju da ono što vrijedi ima cijenu
svoju... ili ti...
ko ovo more platit...
Rakova djeca.jpg
Da se ne zaboravi.jpg
Ko ovo more platit.jpg
created by: zeljeznicar @ 2011-09-27 15:36:01
|
|
|
|
|
