na slici: Siniša Alavanja
gdje: Torre di Sella (Italija)
foto: Trpimir Jakovina, 07/2006

From: Rene Lisac - [email protected]
Date: Mon, 14 Feb 2011 19:24:54 +0100

Potaknuti uspješnom kvarnerskom penjačom, pod vodstvom i pokroviteljstvom Nevena (izvještaj će bit ponekad), brzo se kompletirao auto za Paklenicu (braća Fabris, Mario F. i ja). Buđenje u Peko apartmanu - kava s autom2 iz ZG (Milas, Orsat, Rosso, Padavić, Grah) - doručak na parkingu s autom3 iz ZG (Petrović,Zlatić, navez AOV).

Dok su Fabrisi brzo zaključili da će to biti Akademski, nedoumica Marija i mene trajala je do table na kojoj je pisalo Velebitaški 6a+ lijevo. Iako je izgledalo da ćemo biti sami na cijelom Aniću, pod smjerom nailazimo na poznanike iz raznoraznih situacija, Danka i Jelenu (trenutno AOV) koji su nam bili kontinuirano društvo kroz smjer, a i kasnije. Iako kasno krećemo, relativno brzo napredujemo do ključnog detalja gdje čekamo prilično dugo da dođemo na red. Blago ohlađeni i već pod vremenskim pritiskom ne razmišljamo puno i lakoćom tehnički to odradimo, ne znajući da peripetije (zanimacije) tek slijede.

Dva štanda iznad, u špilji pod Klinom (meni trenutno naj impresivnije mjesto na stijeni na kojem sam do sad bio) hvata nas mrak i ja flaksam priječeći za nekim spitovima previše lijevo i tamo negdje štandam. Tu je sad već potpuni mrak, mi se nalazimo negdje na pola puta između Velebitaša i Albatrosa. Iako je povratak na Velebitaša preko neke dijagonale bio moguć, zbog ograničenih zaglavaka u repu odlučujem se za spajanje s Albatrosom jer je u tom trenutku djelovao dohvatljiviji. Penjemo neki kamin, nalazim i ukopčavam 2 spita na ploči van njega (smjer Bubamara) i naliječemo na neki čudni štand tik pod izlaskom. Izlazak pod mjesečinom djeluje opako i previsno te sumnjamo da smo pogodili Albatrosa koji u tom cugu ima nekih 4b. Razmišljamo da popriječimo nazad u zadnji cug Velebitaša, kojeg su nam osvjetlili brižni Danko i Jelena, čekajući nas na vrhu. Priječenje ne izgleda teško ali je gotovo bez osiguranja, pod previsom ipak krećem ravno gore - ipak je to 4b Albatrosa koji nas na kraju vrlo elegantno izvlači iz smjera. Svi četvero pod mješavinom mjesečine i vonderica silazimo do smrznutih Fabrisa kojima su i auto i apartman ostali nedostupni. A i vino i rakija.

Nedjelja krećemo lagano na smjerove u Stupu, jutarnje ukočenog od jučer Karabore me ne pušta unutra, zato radije Mario rastura po Danaji. A da se iskupimo za nočno flaksanje jučer, odosmo odat počasti u Zgrešenog. Iz njego opet nešto grešimo jer apsajlamo preko nekog 25m visokog previsa taman da nas 70m užeta spusti na tlo. I onda još jednom apsajlamo ravno na kamen u potoku. Prezabavno, nažalost od slika samo par detalja. Mrak prečnicu bi mogli nazvat 'Albatrosom prek Velebita'; drugi cug je apsolutno za preporučit, a prvi izbjegavajte ak vam je život mio!