penje: Marko Dukši
smjer: Slap nad votlino, Tamar, WI 4-, 120m
foto: Tihomir Frangen, 02/2005

From: Rene Lisac - [email protected]
Date: Tue, 25 Jan 2011 00:07:00 +0100

TS: Monte COCCO, Cima BELLA & Sella NABOIS

Subota, Vanja, Jasminka i ja na putu za SLO. Jasminku ostavljamo u rukama iskusne Tine Di Batiste da joj pokaže prve korake u TS, a mi u potrazi za suncem i pršićem prema Italiji. Ja forsiram bord i krplje (hvala Luce na posudbi, nažalost malo spadaju s Buca) unatoč negodovanju dotičnih koji vidno brže napreduje s pesima jer je ipak na licu mjesta 20tak cm pršića a ispod skorja koja ne drži. Kad se mučim bez potrebe za tim onda to lijepo nazovem treningom. Na Coccu sunčanje, dok na Cimi brije bar 70km/h pa bježimo. Uvjeti za spust prihvatljivi - pršić je dobrano preskijan i na malo kvrgavoj podlozi bivšeg dobro preskijanog koji je smrzo. 900m visinske. U koči na gozdu se ponovno susrećemo s TS tečajcima, ali i malu AOŽ ekipicu koja se spustila s Babe ako se ne varam. Predlažemo im Cocco (nadam se da ste bar nalo uživali), a i tečajci idu tamo (oni kažu da su dobro uživali).

Nedjelja u Kranjskoj se nalazimo s Tomažom, potencijalnim Slo partnerom za Haute Route i po njegovoj želji (vidio je izvještaje da je tam pršića puno) idemo prema sjevernoj stijeni Viša, uspon na prijevoj Sella Nabois (1100m visinske). Vrlo raznolika tura u veličanstvenom društvu tornjeva oko Viša, prvo sat vremena, dugi pristup kroz dolinu, zatim izrazito strmi uspon preko praga ispod Rif. Pellarini, od nje po širokom kuloaru do prijevoja. Nažalost Rif. nema zimsku sobu jer bi se u toj areni imalo šta za penjat za bar 2 dana, zasnježeni kamini, grape, slapići... savršeno. Tomaža hvata problem s kondicijom a Vanju s cuckima - od Pellarinia idem sam do Naboisa, iako nisam baš bio zainteresiran za taj tip ture (sve u sjeni, nejde se na vrh), uspon nagrađuje s 400m spusta po zonama 30-40 cm napihanog mekušca. Okolo su doduše klože, pa treba bit precizan. 30tak metara od Pellarini uočavam slapić od bar 7-8m... obzirom da smrznuti Vanja i Tomaž bježe u dolinu moram to bar zaprobat s jednim kvarkom i bez jedne rukavice. Došao do 4m i onda ošo dolje kad je ponestalo ledenih tramvajaca. Dalje prava egzotika od spustova: strmi s praga kroz gustu šumu i bob jurnjava kroz dolinu do parkinga. Konačno outdoor nakon 3 tjedna bolovanja, da vidim jesam li uopće živ.

Več slički na: http://picasaweb.google.com/rene.lisac/MtCoccoSellaNabois#