 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Od Vršiča do Mojstrane
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Tue, 11 Jan 2011 19:53:38 +0100
Budući da je na našem sajtu u zadnje vrijeme zavladala (dobrodošla) spisateljska euforija, red je da i ja dadem (u svakom pogledu) skroman doprinos.
Dakle, ponesen mnoštvom izletničkih planova koji su padali na zadnjem sastanku AO-a, Daroslav je također odlučio nešto poduzeti te je dobrom ponudom bez većih problema za svoj projekt namamio lakomu dušu poput moje. Tako smo se nas dvojica u četvrtak ujutro uputili prema Vršiču ne bismo li ukebali neku grapu (po mogućnosti Pripravnišku). Ugodno nas je iznenadila činjenica da je cesta bila skroz prohodna i da nije od neke niže kuće trebalo tabanati do prijevoja. Međutim, zadovoljstvo je kratko trajalo jer je na cca 1500 n/m puhao jak vjetar i sve je bilo u gustoj magli. Iako uvjeti nisu nimalo obećavali, odlučili smo ipak pokušati ostvariti naš cilj. Ali nismo došli predaleko: tek do pod stijenu (na otprilike nekih 1900m). Tamo smo nabasali na teren po kojem se ranije prosula lavina, a vidljivost nije bila veća od 30m. Ekipa iz Butinarjeve grape, koju smo povremeno uspjeli nazrijeti u nižem dijelu smjera, sad nam je potpuno nestala iz vidokruga. Malo smo čekali ne bi li se otvorio pogled, ali to nije upalilo. Zatim smo se osvrtali unazad hoće li kraj nas proći slovenski navez koji se spremao u Zupančičevu grapu, da im se priključimo, ali ni njima nije bilo ni traga. Zaključili smo da je najmudriji častan uzmak, te se spustili.
Na prijevoju smo naišli na dvojicu Splićana koji su tvrdoglavo htjeli u brdo i nisu se dali nagovoriti na odustajanje niti činjenicom da u okolici nije bilo baš niti jednog Slovenca (naime, auto iz Nove Gorice iz kojeg je trebao krenuti maloprije spomenuti navez u međuvremenu je nestao). A nešto niže ukazala su se dva BMW-a zagrebačkih tablica koja su zapela nekih 200 (daljinskih) metara od prijevoja i nikako nisu mogli prema gore. Htjeli su ljudi za Bovec i čudili se gdje su se to našli, kakva su to tu brda i ceste. Hm, kako doista nisu imali pojma o tome kamo su upali, vjerojatno ih je na taj put naveo kakav GPS ili površno čitanje mape. A još nešto niže prošli smo pokraj Gordana i Ane. Na žalost, identificirali smo se tek nešto kasnije tako da izravan susret nismo imali. Oni su, mislim, otišli do Vršiča i poslije odustali od svega osim čekanja ekipe iz Butinarjeve dok smo mi udarili do Mojstrane na umjetne slapove.
I mislim da smo napravili dobar odabir. Dolje je vrijeme bilo znatno bolje, čak i djelomično sunčano. A slapovi su bili odlično napravljeni i uopće nije bilo gužve. Jedino mi je bilo malo žao platiti za uže koje smo morali unajmiti budući da smo za grapu ponijeli tek neki patrljak od 20-30m. Ja sam ispenjao nekih 7-8 linija dok je Daroslav imao svoj, nešto drugačiji, program. A vrijedilo je i razmijeniti informacije s ekipom koja se tamo našla. Naletjeli smo na onaj slovenski navez koji je htio u Zupančićevu ali je zbog lošeg vremena odabrao Meniskusovu grapu i također požalio. Rekli su da su unatoč dobrom poznavanju brda imali popriličnih problema s orijentacijom. A bili su tamo i ljudi koji su krenuli na slapove pod Prisojnikom, za koje su rekli da su (tada bili) odlično napravljeni ali da je led dosta tvrd i krt, te da ne dozvoljava šraubanje.
Fotki s ovog izleta, na žalost, nema ali zato prilažem dvije ne manje prigodne: s Novogodišnjeg izleta na Jankovac gdje se tamošnji ljepotan od slapa u velikoj mjeri smrznuo, ali ipak ne dovoljno.
Neven P.
Jankovac.JPG
Jankovac1.JPG
created by: zeljeznicar @ 2011-01-11 20:06:01
|
|
|
|
|
