na slici: Ana Bokulić
gdje: Mala Mojstrovka (Julijske Alpe)
foto: Nikola Derežić, 07/2007

From: marko vukovic - [email protected]
Date: Thu, 06 Jan 2011 13:13:57 +0100

vic ide ovako ...

Q: kako Vukovic i Duksi rade presjek snijeznog pokrova da bi testirali lavinoznost
A: nadju najnapuhaniju padinu u Sloveniji i preckaju ju dok ne pukne. tzv. hrvatski test stabilnosti

U srijedu ujutro smo se nasli na Jezerskom, plan je Nemska ili Steber Grintavca, vidjet cemo na licu mjesta. Odpicili smo pod Nemsku, sasvim solidno nam je islo na pristupu. Pogledali smjer, zakljucili da dobro izgleda i nastavili dalje prema Stebru. Misao vodilja je bila da cemo preckom uz stijenu Dolgog hrbta izbiti na Zgornje ravni i odmah vidjeti uvjete i broj naveza u smjeru. Brinulo nas je da bi mogla biti guzva buduci da je na parkiralistu bilo jako puno automobila, tzv. pet hiljada ljudi s dignutim casama situacija. Uglavnom, mislili smo da je nas plan jako pametan ali realnost je bila nesto drugacija. Nabasali smo na ekstremno lavinozan teren u kojem smo doslovno izvukli zivu glavu. Situacija je bila potpuno van kontrole i poprilicno nas napsihirala. Primjenili smo sve trikove i znanje fizike sto je ukljucivalo i koljenarenje po padini kako bi smanjili pritisak na podlogu i izbjegli busenje ploce. Bilo je tu svega, ukljucujuci i pucanje+sjedanje velikih ploca i pucanje+curenje jedne manje. Nevermore.

Nakon 4 sata pristupa nasli smo se pod Stebrom Grintavca. Da se nismo pravili pametni mogli smo biti gore za 2.5 do 3 sata i izbjegli bi cekanje da se navez prije nas konacno makne s mjesta. Cinilo se kao cjela vjecnost. Tesko je sa sigurnoscu tvrditi ali mislim da smo izgubili bar 1.5h sto smo usli iza njih. Nismo ih mogli pregaziti jer za to nije bilo mjesta a nisu pomogli ni led i snijeg koji su rusili po nama.

Smjer je nevjerojatno dobro napravljen. Penjao sam ga po ljeti i tamo gdje se inace penju cetvorke se sad napreduje nenavezan, pikajuci po skripavcu. Navezali smo se u cetvrtoj duzini gdje je Duksi potegnuo cug od 60m po skoro okomitom snijegu bez mogucnosti medjuosiguranja. Objektivno opasno iako se radilo o relativno laganom penjanju. Mene je zapao kamin koji je prava poslastica u ovim uvjetima. Strmo i atraktivno penjanje po nakeljenom snijegu uz nesto leda. Ulaznog previsa nema jer je pod snijegom, u prvih 10m su dva klina koji ipak daju sigurnost. Nakon toga sam uspio zasraubati jednu kratku grivelku i to je to sto se tice medjuosiguranja. Usprkos tome, penjanje je bilo prava uzivancija.

Silaz je kompleksan. Gredina je dugacka, uvjeti se mijenjanju a eksponiranost poprilicna. Stope prethodnika su nam bitno olaksale dobar komad puta ali u jednom trenutku su se izgubile pa smo se manje-vise slucajno drzali ljetnog silaza. Na kraju smo abseilali 30m s dobrog pjescanog sata, direkt na lavinoznu padinu. prvo smo pronasli bergschrund u koji srecom nismo upali a nakon toga smo kao po jajima sisli okomito niz padinu i prijecili na gaz tek kad se teren potpuno izravnao. Komentirali smo kako nam se silaz cini kao da smo otpenjali Terana.

Mrak nas je ulovio na silazu prema Ceskoj koci pa smo i u to ime jos malo bauljali ali sad po sigurnom terenu koji ipak bolje poznajemo.

Super izlet smo zaokruzili gobovom juhom i radlerom na jezeru u drustvu Krune i Vedrane koji su popeli Nemsku u Dolgom hrbtu.