 |
U zadnje vrime...
From: Toni Roso - [email protected]
Date: Wed, 3 Nov 2010 14:43:11 +0100
Hellou ljudi! Evo kako san ozlijedio rame na zadnjem izletu, moram mirovati. Ne da mi se samo učiti, pa evo kratki izvještaj o lijepšim izletima od zadnjeg. J
-U Dolgi hrbat sam išao sa Domićem, penjali smo Indijansko poletje. Bili smo u društvu dvije slovenke, Maje i Jerce. Meni je bio lijep smjer, posebno ključna dužina duga 60 metara. Sa štadnova sam promatrao "napucane" cugove Šimenc-Škarje. Inače smjer je dugačak oko 400 metara, sa težinama VI+/ V-VI.
To mi je bio prvi put nad jezerskim i sigurno ću se opet vratiti tamo.
-Nakon mukotrpnih ispithih rokova vraćam se doma u Makarsku di me čeka "stara" naveza mojih lokalaca Ivana i Vele. Nisu me morali dva puta pitati da idem s njima penjati novu liniju u masivu Solila. Da ne pišem puno... glad, dehidracija, grčevi, padovi koji su čupali klinove i penjanje po mraku obilježili su ovaj novi smjer imena "Occo Teche" , dužine 500 metara i teškoće ( VII-/ V-VI) za koji nam je trebalo 15 sati napornog penjanja u troje. U težim detaljima je ostavljen po koji klin!
Tjekom tjedan dana odmaranje na moru i suncu, pogled koji puca na biokovo motivira me za novo penjanje. U namjeri penjanja Mrzle smeri u solilu, dotorre Jadranko i ja penjemo novu i puno atraktivniju liniju koja ju udaljene od Mrzle svega par metara. Bio sam uvjeren da penjemo mrzlu smer, ali u detalju nije bilo ni jednog klina koji se spominju u opisu. Dok mrzla u lijevo ide po nekom kršu, Ovaj naš imena "Slučajni" ide po glatkoj zajedi pod strop i u desno. Za težine VI+/ IV-V i dužinu 280 metara trebalo nam je oko 4 sata. Jedina mana smjera je što nismo ostavili ni jedan klin, ali linija je logična! ;-)
-Nakon 5 dana Biokovo doživljava procvat! Tj. Dolazi preko 20 penjača iz svih krajeva, najviše iz Zagreba! Svi skupa dižemo bazu kraj Basta, podno Šibenika. Vesela atmosfera, zanimljivi ljudi i priče.
Prvi dan su se sve naveze raspršile po cijeloj planini! Ja se navezujem sa Milasom i Domićem i ulazimo u novu liniju u malom Borovcu. Sunce nas grije a povjetarac osvježava.
Baš san gušta, e da je bar duže trajalo. Na vrhu Domić daje ime Turbo folk u kontekstu Ramba Amadusa. Bilo je teško V+/ IV i dugo 250 metara. Prava uživancija sa dvi legende ko šta su Milas i Bojko!!
Drugi dan idem penjat nešto o čemu sam dosta razmišlja. Opet je u igri najmarkantnija stijena- Solilo, smjer Juti Yak. Penjao sam ga sa Igorom Skenderom. Svaki cug me ostavljao bez daha, 450 metara vertikalne ploče sa visećim štadnovima. Penjali smo slobodno do VII+, detalj VIII+ nije išao...
Pri kraju najtežeg cuga u priječnici užetom rušim kamen od neke dvije tone koji prolazi pola metra od Igora. Prvih desetak sekundi nisam znao što je s njim jer je sve bilo u prašini, nakon toga je sliljedila priječnica u njihaju iz koje san izvadio rukom stari klin za zamkom i zabio novi. Tek na štandu shvaćamo da nam je neki manji kamen prerezao pola debljine halfa. Polako pada mrak još jedan težak cug glatkih ploča bez mogučnosti za međuosiguranje i vani smo u "četvorkama". Na vrhu smo nakon 9 sati napetog i zanimljivog penjanja. Sretni i umorni silazimo na pivu sa Bojkom i Milasom koji su popeli klasik "Stup Solila".
Zadnji dan ovog prelipog logora odlučujemo se za Pezzolatove sportske smjerove u malom Borovcu, Bojko, Mlias i ja penjemo Super Panoramiku 200 metara, 6a i Sive Jeze 150 metara, 6b.
Pizza, piva i povratak u sivi zagreb....
Zdravi i veseli bili!!
Vidimo se!!
created by: zeljeznicar @ 2010-11-03 14:46:01 / updated by: marko @ 2010-11-04 01:25:48
|
|
